KORONAVIRUS U HRVATSKOJ

Liječnici i sestre su pod neviđenim pritiskom: "Svaki dan im netko umire"

Foto: Kristina Štedul Fabac/Pixsell

VEĆ punih 10 mjeseci u Hrvatskoj traje borba zdravstvenih radnika s pandemijom koronavirusa, a posljednjih mjeseci možemo čuti kako su liječnici, medicinske sestre i tehničari na rubu snaga, ne samo u fizičkom, već i u psihičkom smislu. Svakodnevno bilježimo po 50 do 70 umrlih, a sve je više onih pacijenata koji završavaju i na respiratorima. To sve zajedno kod medicinskog osoblja dovodi do burnout sindroma, odnosno sindroma profesionalnog sagorijevanja, istaknuli su nam psihijatri iz Klinike za psihijatriju Vrapče.

Nedavno smo izvijestili o tome kako si je u noći s nedjelje na ponedjeljak život oduzela liječnica Klinike za infektivne bolesti Dr. Fran Mihaljević koja je bila u timu koji je u veljači u toj bolnici primio prvog pacijenta zaraženog covidom-19. Njezini su nam kolege i prijatelji u šoku rekli koliko su potreseni, dok je ona sama ranije govorila o premorenosti na poslu.

>>Liječnica iz Zarazne koja je radila s covid pacijentima oduzela si je život

Iako nitko ne tvrdi da je to bio uzrok suicida, psihijatri smatraju kako je to mogao biti jedan dodatan faktor.

Ravnateljica Klinike za psihijatriju Vrapče, dr. Petrana Brečić, u razgovoru za Index istaknula je kako ne smijemo zaboraviti na one koji pomažu u ovoj pandemiji, misleći na liječnike, medicinske sestre i tehničare.

Ravnateljica Vrapča: Tek ćemo vidjeti kako će se sve odraziti na psihičko stanje medicinskog osoblja

"Nitko nije neiscrpne energije, pa tako ni liječnici i sestre. Osim što u ovoj pandemiji oni koji rade s covid-bolesnicima rade jako puno, uz to rade i u izrazito teškim uvjetima, stalno su u susretu sa smrću, s odlascima, teško im pada da nekome ne mogu pomoći. Ta je vrlo teško raditi", istaknula je dr. Brečić.

Istaknula je kako smrt kolegice može ukazati na veliki problem.

"Liječnicima koji rade s covid-pacijentima je jako teško, kao i sestrama, dosta smo zaboravili na njih i to da oni moraju biti tamo gdje jesu. To su ljudi kojima je radno mjesto postalo i dom, osim što im je posao fizički naporan i težak, treba naglasiti kako im je i psihički užasno teško stalno se susretati sa smrću drugih. Susret sa smrću je težak sa svih aspekata. Iako su to su profesionalci, naviknuti i na gubitak pacijenata, to ne znači da se u njegovom psihičkom svijetu ne događaju iste stvari kao i kod ostatka populacije", objasnila je dr. Brečić.

Navodi kako su oni iz te pozicije jako umorni, jer njihov posao ne može napraviti nitko drugi.

"To što se mi liječnici potpuno dajemo, to ne znači da to ne košta, a posljedice na psihičko zdravlje će se još više vidjeti nakon pandemije. Onda ćemo tek vidjeti među zdravstvenim osobljem, koje sad akumulira stres, da će razvijati i depresivne i anksiozne reakcije", kazala je dr. Brečić istaknuvši kako je ovdje riječ o ogromnim psihičkim i fizičkim naporima.

"Na duge staze se iscrpljuju naši potencijali i pojavljuju se neki simptomi"

Istaknula je i kako su svi različiti pa će nekima sve skupa lakše pasti, a nekima puno teže, no generalno rečeno, zdravstveni su radnici, kaže, direktno izloženi.

"Liječnici i sestre isto trpe strah od zaraze, cijelo vrijeme su na prvoj crti, i cijelo vrijeme se strahuje da ne zaraze slučajno svoju obitelj, obavija vas osjećaj krivnje, nema vas kod kuće, stalno ste u iščekivanju što će se dogoditi. Vi svojim poslom ne prestajete biti ni roditelj ni dijete, a zbog toliko intenzivnog posla prestajete participirati u obitelji kao u normalnim okolnostima. Drugi dio je silni umor radi količine posla, susreta s vrlo teškim emocijama, stalno gledate ljude koji odlaze, mnogima ste zadnja osoba koju su vidjeli, to sve ima jaku emocionalnu snagu i reflektira se kod zdravstvenih radnika. Na duge staze se iscrpljuju naši potencijali i pojavljuju se neki simptomi", kazala nam je dr. Brečić.

Upravo stoga rade na programima prevencije i pružanje psihološke pomoći liječnicima, sestrama i tehničarima na prvim crtama borbe s covidom-19, a njihovi su programi na usuglašavanju s Hrvatskom liječničkom komorom, o čemu nam je govorio i psihijatar Klinike Vrapče dr. Marko Ćurković.

Kreće pomoć liječnicima na prvim crtama borbe s covidom

"Kad želite pomoći liječnicima, morate znati da liječnici neće sami od sebe tražiti pomoć. Tražili smo potporu ekspertne skupine Ministarstva zdravstva i komore liječnika i sestara da nam budu partneri u projektu pomoći zdravstvenim radnicima, čak bih rekao da su sestre puno izloženije jer obavljaju njegu i većinu tih postupaka kod pacijenata", kazao je za Index dr. Ćurković.

Planiraju otvoriti liniju kojom bi u realnom vremenu pružali pomoć liječnicima, sestrama i tehničarima bez da im dolaze s uputnicama.

"To bi bilo putem telefonske linije ili nekog videokanala, a druga razina intervencije bila bi da ponudimo čitav niz materijala koji im može pomoći, taman završavamo te materijale. U njima bi zdravstvene radnike upoznali sa stresom, kako ga mogu prepoznati, kako pomoći sebi, kolegi kod kojeg primijete znakove burnouta, kada uzeti pauzu. Kako se nositi sa stresom, osvijestiti ih da budu svjesni trenutka, osvijestiti ih koliko je važan san. Upravo je loš san, manjak sna, često prvi simptom da netko ulazi u lošu reakciju. Već da im mi psihijatri uspijemo pomoći urediti san je već velika stvar", rekao je dr. Ćurković.

Navodi kako je psihijatrima cilj osnažiti medicinsko osoblje u ovoj situaciji tako da se bolje nose s teretom.

"Uz sve su još liječnici često stigmatizirani, uvijek ste u riziku da ste se zarazili. Usto ljudi često usmjeravaju ljutnju prema zdravstvenim djelatnicima, a nastojimo činiti najbolje što možemo, no puno je ljudi koji su radi pandemije ostali bez posla ljuti na nas tako da su liječnici sad izloženi i sve to skupa djeluje na nas. Neki ljudi se pod teretom mogu slomiti, a mi psihijatri imamo znanja da našim kolegama možemo pomoći kako da se osnaže", kazao je.

"Rijetko nas liječnici formalno traže pomoć, a neformalno vrlo često"

Navodi kako su istraživanja pokazala da svaki drugi liječnik tijekom karijere zadovolji kriterije burnouta.

"Oko 30 posto liječnika možete dijagnosticirati kao depresivne. To je daleko veći broj nego u općoj populaciji. Radimo težak posao, koji se u covidu dodatno zaoštrio. Moramo donositi vrlo teške odluke, i to u nama jako neprirodnom okruženju gdje su nam neke nove nepoznate stvari pa moramo neke svoje uobičajene procese potpuno promijeniti. Primjera radi, nije isto bilo operirati krajnike prije pandemije i sad kad morate nositi kompletnu opremu", istaknuo je.

Problem je, navodi, i to što liječnici neće tražiti pomoć za psihičke probleme. Otkad je počela pandemija, navodi, svi psihijatri neformalno pružaju pomoć svojim kolegama na prvim crtama linije borbe s covidom.

"Pomoć im pružamo privatno, kad nekoga dobro znamo pa nas zamoli, ali to je neformalno, dok nas formalno ne traže pomoć. Mi smo trenirani da uvijek razmišljamo o interesu drugog čovjeka, sjetimo se onog kirurga koji je operirao covid pozitivnog pacijenta bez da je nosio zaštitnu opremu kako bi što bolje mogao izvršiti operaciju i time je sebe doveo u određeni rizik. Mi smo trenirani tako da uvijek prvo pomognemo drugome, takva je naša etička tradicija", zaključio je.

Savjetodavnu pomoć suicidalne i depresivne osobe mogu dobiti na više mjesta. U Republici Hrvatskoj postoji nekoliko brojeva telefona za psihološku pomoć:

Centar za krizna stanja i prevenciju suicida: 01/2376470 (radi od 0 do 24 sata)

Plavi telefon: 01/4833888 (plavi-telefon@zg.t-com.hr)

Psihološki centar TESA: 01/4828888 (psiho.pomoc@tesa.hr)

Pročitajte više