ZA MNOGE je Europljane trenutak kad se koronavirus pojavio na njihovom kontinentu bio 23. veljače, kad su talijanske vlasti stavile u karantenu 10 manjih mjesta jugoistočno od Milana. Pratili su kako karabinjeri zatvaraju pristup, ostavljajući stanovnike zarobljene unutar zaraženih područja. Malotko je zamišljao da će te drakonske mjere koje je Kina uvela u Wuhanu biti neophodne ili provedive u europskoj demokraciji. Pa ipak, trebala su još dva ili tri tjedna da vlade širom kontinenta prihvate razmjere infekcije u svojim zemljama i poduzmu opsežne mjere za suzbijanje, piše Financial Times.
Neke su se zemlje izvrsno nosile s prvim valom ili su imale sreću da budu minimalno izložene virusu. Druge je sputala loša priprema, neodlučno vodstvo i nesklad između središnjih, regionalnih i lokalnih vlada. Nacije su se prepirale i nisu ništa naučile jedne od drugih. I sama EU klimala se pod pritiskom. Financial Times donosi pet ključnih trenutaka koji su oblikovali početnu reakciju Europe, a u nekim slučajevima obilježavaju i današnju borbu protiv pandemije dok se kontinent nosi s drugim valom.
Uvodna lekcija - Italija
U prosincu prošle godine kad je Pietro Poidomani, liječnik opće prakse u gradu Cividate al Pianu u Lombardiji, počeo primjećivati pacijente s visokom temperaturom, pitao se je li cjepivo protiv gripe te godine bilo ispravno. Neki su imali jak kašalj dok su drugi, čini se, patili od upale pluća. "Počeli smo viđati čudne stvari, različite od uobičajenih, ali na neki način slične sezonskoj gripi", prisjeća se Poidomani.
Međutim, tek tri mjeseca kasnije dolazak mladog pacijenta u malu bolnicu u Codognou, 50 kilometara južno od Poidomanijeve ordinacije, šokirao je Italiju. Prijem ovog pacijenta pokrenuo je seriju događaja koji će oblikovati početni odgovor svijeta na pandemiju covida-19. Tri dana nakon njegova dolaska, u 21:20 sati 20. veljače, 37-godišnjak kojeg se u to vrijeme zvalo Mattia postao je prva osoba u Italiji pozitivna na covid-19. Stanje ovog mladog i zdravog muškarca, čija je supruga bila u osmom mjesecu trudnoće, brzo se pogoršavalo i prebačen je na intenzivno liječenje. Nekoliko dana kasnije Codogno i još nekoliko manjih okolnih mjesta u Lombardiji, te jedno u susjednom Venetu, stavljeni su u lockdown.
Za manje od mjesec dana bolnice u regiji preplavile su se zaraženima, a snimke mrtvih tijela koja odvoze vojni kamioni širile su se svijetom. Tamošnji događaji pomogli su da se pokrene zaokret u borbi protiv virusa od Londona do Washingtona.
"Mnogi su znanstvenici u Europi do tada analizirali podatke iz Kine i Južne Koreje, a pretpostavka je bila da će koronavirus na kraju biti relativno blag. Ovo je poruka koju su dobili političari. Potom se dogodila Lombardija i to je bila naša najgora noćna mora. Nismo mogli shvatiti brojke u Italiji, smrtnost je bila prevelika. Svi su odjednom počeli preispitivati svoje dotadašnje stavove", kaže Igor Rudan, hrvatski znanstvenik i profesor međunarodnog zdravlja i molekularne medicine na Sveučilištu u Edinburghu.
Užas koji se dogodio u lombardijskim bolnicama oblikovao niz malih, ali kritičnih lokalnih odluka koje će imati globalni učinak
Liječnici, stručnjaci i lokalni dužnosnici danas vjeruju da je užas koji se dogodio u lombardijskim bolnicama u ožujku - što je znanstvenike natjeralo na oštru reviziju svojih procjena stope smrtnosti, a nacionalne vlade da se potrude otvoriti posebne bolnice za covid-19 - oblikovao niz malih, ali kritičnih lokalnih odluka koje će imati globalni učinak.
Dan nakon što je Mattia bio pozitivan uznemireni talijanski premijer Giuseppe Conte kritizirao je bolnicu u Codognu jer nije uspjela suzbiti virus. "Bolnica nije slijedila razborite protokole koji se preporučuju u ovakvim slučajevima, a to je sigurno pridonijelo širenju", rekao je Conte. Upozorio je da talijanska središnja može pomoći ako je potrebno.
Guverner Lombardije Attilio Fontana, koji je u skladu s nacionalnim zdravstvenim sustavom odgovoran za bolnicu, shvatio je Conteove riječi kao izazov svome autoritetu. No bio je također pod neizmjernim pritiskom da pokaže kako je cijenjeni lombardijski zdravstveni sustav dorastao zadatku. Tijekom ovih kritičnih dana krajem veljače i ožujka u regiji, koja ima ponajbolje bolnice u Italiji, počela je navala pacijenata s covidom-19.
Niccolo Carretta, regionalni vijećnik u Lombardiji, kaže da je zdravstveni sustav reagirao vrlo brzo, u nekoliko dana udvostručivši broj raspoloživih kreveta u odjelima za intenzivnu njegu. No tvrdi da regiji nedostaje sustav za rano upozoravanje.
"Jedan od razloga zbog kojih nismo mogli predvidjeti što će se dogoditi bio je centralizirani sustav velikih bolnica u regiji, dijelom privatnih, te sve manje i manje liječnika opće prakse na terenu. U nekoliko dana shvatili smo da je sve prepuno pacijenata s covidom-19", kaže Carretta.
Virus se širio Lombardijom mjesecima
Simptomi koje je Poidomani u Cividate al Pianu počeo primjećivati u prosincu sada su izgledali zabrinjavajući. Virus se zapravo širio Lombardijom već mjesecima, što znači da su bolnice sada bile inkubatori za bolest koju se trebale zaustaviti.
"Shvatio sam da su svi oni slučajevi koje smo zamijenili s gripom zapravo bili covid-19. Virus je već preplavio cijela područja i to takvim pritiskom da je probio barikade našeg zdravstvenog sustava. Neke su bolnice postale žarišta, pretvarajući se u tempirane bombe", rekao je Poidomani.
Rudan vjeruje da je u toj žurbi da im se pomogne previše pacijenata primljeno u bolnicu u kratkom razdoblju. To je rezultiralo golemim porastom infekcija kod osjetljivih populacija.
"Pritom ne bih nikoga krivio. Stvari su se događale prebrzo i to je dovelo do tragedije. Ali kad osobe s covidom-19 dovedemo u male bolnice, u kojima su vrlo ranjivi pacijenti, to će rezultirati daleko većim brojem smrtnih slučajeva", objasnio je Rudan.
U drugom tjednu ožujka rastao je broj pacijenata u bolnicama u Lombardiji. Od 750 kreveta na odjelima intenzivne njege više od 600 bilo je zauzeto, a liječnici su u strahu očekivali da se sustav približi prijelomnoj točki. Mnogi su pacijenti bili na respiratorima, a mnogi su umirali. Znanstvenici diljem svijeta, koji su i dalje raspolagali ograničenim podacima, bili su uznemireni iznimno visokom stopom smrtnosti, koja je u tom trenutku u Lombardiji išla do pet posto dijagnosticiranih slučajeva, te ogromnih brojem pacijenata na odjelima intenzivne njege.
"Kad su ljudi počeli shvaćati što se događa u lombardijskim bolnicama, mnogi planovi i očekivanja oko virusa su se promijenili. Mnogi, uključujući i mene, tada su mislili da se suočavamo s prijetnjom poput SARS-a, ali bili smo šokirani brzim širenjem i ozbiljnošću epidemije. Na činjenicu da će ovo biti nešto drukčije ukazali su nam događaji u Italiji", rekao je Paul Hunter, profesor zdravstvene zaštite na Sveučilištu East Anglia, za Financial Times.
Nakon unosa ovih podataka u svoje modele skupina znanstvenika, predvođena profesorom epidemiologije Neilom Fergusonom s Imperial Collegea u Londonu, objavila je 16. ožujka bombastičan izvještaj. Predvidjeli su da će sva mjesta na jedinicama intenzivnog liječenja u Velikoj Britaniji biti popunjena do 16. ožujka te da će stotine tisuća ljudi vjerojatno umrijeti. Prognoza je bila da će u SAD-u umrijeti 1.2 milijuna ljudi. "Do ovog zaključka došlo se tek posljednjih dana, prilagodbom procjene potražnje za intenzivnom njegom zbog covida-19 na temelju iskustava iz Italije i Velike Britanije", stoji u izvještaju.
Vlade su počele mijenjati smjer
Od londonskog Whitehalla do Washingtona, vlade su počele mijenjati smjer.
"Teško je sa sigurnošću reći koliko je taj izvještaj utjecao na vladinu politiku, ali podaci iz Italije bili su ključni u promjeni perspektive toga što će se dogoditi u Europi. Ovo je bila Europa, a ne neko daleko mjesto, a za političare i znanstvenike bilo je od velikog značenja to što se događalo tako blizu doma", kaže Hunter.
Krajem ožujka Mattia je u Codognu skinut s respiratora, ponovno je bio pri svijesti i otpušten je iz bolnice. Svijet u koji se vratio bio je promijenjen.
Opasnost odgađanja - Španjolska
Liječnik koji je vodio španjolsku borbu protiv koronavirusa nije mogao biti jasniji. "U Španjolskoj nema virusa. Bolest se ne širi niti trenutačno imamo ijedan slučaj", rekao je 23. veljače Fernando Simon, voditelj državnog centra za hitnu zdravstvenu koordinaciju.
U to vrijeme činilo se da je španjolsko iskustvo s koronavirusom jako daleko. Zemlja je imala ukupno dvije zaražene osobe, obje su se zarazile izvan Španjolske i u međuvremenu oporavile. "Iskreno, situacija je dobra", rekla je zamjenica premijera Carmen Calvo 25. veljače. Zapravo je već bila vrlo loša.
Simon je bio u krivu da nema aktivnih slučajeva i da se zaraza nije proširila zajednicom. U tom se trenutku koronavirus već brzo širio Španjolskom, koja će uskoro biti pogođena teže nego ijedna druga zemlja Europske unije. Problem je bio u tome što su javnozdravstvene procedure onemogućavale praćenje punog opsega pandemije.
Španjolska je 25. veljače objavila da je talijanski par bio pozitivan na odmoru na Tenerifima. Lokalni su dužnosnici brzo djelovali, nekoliko stotina ljudi iz istog hotela smjestili su u karantenu. Što je bilo još ozbiljnije, infekcije su se neotkrivene širile najvećim španjolskim gradovima. Zemlja je bila slijepa. Pokazalo se da je riječ o kroničnom neuspjehu koji se ponavljao i drugdje u Europi, pa i šire. Španjolski odgovor na koronavirus omele su stranačke trzavice i regionalizirani zdravstveni sustav kojem je nedostajala središnja koordinacija.
Španjolska kasnila s utvrđivanjem zaraze
No njegova nesposobnost da utvrdi rano širenje zaraze i posljedična kašnjenja u lockdownu također su pridonijeli tragičnom ishodu. Španjolska je kasnije imala najviše smrtnih slučajeva u EU nakon Italije.
Danas, dok se Španjolska bori s drugim valom koji je opet među najgorima u Europi, rasprava o tome što je pošlo po zlu u proljeće, te koliku krivnju snosi nacionalna vlada, važnija je nego ikad. "Bio je to sustavni nacionalni neuspjeh", kaže Pedro Alonso, španjolski epidemiolog sa Sveučilišta u Barceloni.
U roku od mjesec dana nakon Simonove izjave, Španjolska je dnevno imala po 10.000 slučajeva. Pravi razmjeri zaraze, priznao je kasnije, bili su vjerojatno 10 puta veći. Prema službenim procjenama više od dva milijuna ljudi bilo je zaraženo tijekom prvog vala pandemije. Do prvog tjedna travnja prenatrpane bolnice smještale su krevete u sportske dvorane, hodnike, knjižnice i šatore. U Madridu, najteže pogođenom u cijeloj zemlji, broj pacijenata kojima je trebala intenzivna njega premašio je pretpandemijski kapacitet za otprilike tri puta.
"Radim ovdje već 30 godina. Imali smo i misionare s ebolom, ali ebola nije ništa u usporedbi s ovim", rekao je za Financial Times liječnik José Ramón Arribas, voditelj infektivnog odjela u madridskoj bolnici La Paz.
Dužnosnici su inzistirali da je rizik u Španjolskoj vrlo nizak
Sve do kraja veljače dijagnostički testovi bili su gotovo potpuno ograničeni na osobe koje su putovale ili bile povezane s kineskom provincijom Hubei, odakle je pandemija krenula. Bilo je to u skladu s drugim europskim zemljama, ali pokazalo se velikom pogreškom.
"Željeli smo napraviti više dijagnostičkih testova, posebice kod pacijenata koji su bili hospitalizirani s upalom pluća, ali testovi su bili odobreni samo za ljude koji su došli iz Wuhana. Došlo je do diskrepancije između onoga što smo mi u bolnicama tražili, dakle više PCR testova, te onoga što su preporučili javnozdravstveni dužnosnici. Oni su inzistirali da je rizik u Španjolskoj vrlo nizak", objasnio je Arribas.
Ograničena testiranja onemogućila su otkrivanje širi li se virus zemljom. Pokazalo se da se širi i to u velikom broju. "Radi se o osnovnoj pogreški javnog zdravstva. Vidiš samo ono što tražiš. Ako spriječiš ljude da nešto traže, nikad to neće pronaći. Upravo se to dogodilo u Španjolskoj u tim kritičnim tjednima", kaže Alonso.
Kritičari kažu da su nacionalne i regionalne vlasti bile prespore u uvođenju kontrole, a tu pogrešku ponovit će tijekom ljeta kad restrikcije budu ublažene i krene drugi val infekcije.
"Ono što se događalo u Italiji dalo nam je dva tjedna da se pripremimo, ali nismo se pripremili dovoljno"
"Ono što se događalo u Italiji dalo nam je dva tjedna da se pripremimo, ali nismo se pripremili dovoljno", rekao je Arribas iz bolnice La Paz. Čak i nakon što je Italija uvela lockdown za 16 milijuna ljudi na sjeveru zemlje, trebalo je nekoliko dana da španjolska vlada uvede slična ograničenja. Govoreći u nedjelju, 8. ožujka, samo nekoliko sati nakon dramatične intervencije Rima, španjolski ministar zdravstva Salvador Illa opisao je talijanski lockdown kao "vrlo drastičan", rekavši: "Mi sami danas ne trebamo takve mjere."
Istog dana ljevičarska vlada dopustila je povorku u povodu Međunarodnog dana žena u Madridu sa 120.000 sudionika. Odluka je ubrzo potaknula političku prepirku. Desničarski Vox opisao je to kao kazneno djelo izvršeno u ime feminizma, iako mnogi epidemiolozi kažu da povorka nije bitno utjecala na zarazu. Ono što je doista bilo važno je, prema Miquelu Porti s Gradskog instituta za medicinska istraživanja u Barceloni, da se tri milijuna ljudi svakodnevno nagurava u madridskoj podzemnoj željeznici, a milijuni se nalaze u gradskim barovima i restoranima.
Izvještaji su već počeli pristizati u ministarstvo zdravstva, ukazujući da u Španjolskoj infekcija naglo raste. Službene brojke za 8. ožujka pokazuju da je broj registriranih slučajeva u samo 24 sata porastao za 70 posto i dosegnuo 999. "Imali smo eksponencijalni rast broja pacijenata. Bolnice su se počele zaista brzo puniti", rekao je Arribas.
Nekoliko je regija, uključujući i Madrid, 9. ožujka najavilo zatvaranje škola. Gradonačelnik Madrida José Luis Martínez-Almeida ukazao je 12. ožujka da će grad možda morati u lockdown, ali španjolska je vlada na to pristala tek dva dana kasnije.
"Tek kad je vrh ledenog brijega doveo bolnice do kolapsa, proglašeno je izvanredno stanje. Ali to je bio samo vrh, a ispod njega se nalazila ogromna razina zaraze", rekao je Alonso.
Simon tvrdi da je u pitanju "samo nekoliko dana" kad se govori o tome koliko je dugo vladi trebalo da reagira. "Naše informacije do ponedjeljka 9. ožujka nisu ukazivale da je potrebno bilo što zatvoriti. Jesmo li moglo reagirati ranije? Vrlo je teško procijeniti. Ljudi mogu reći da je to moglo biti dan prije ili kasnije, ali reagirali smo vrlo dobro", rekao je Simon za Financial Times u lipnju.
Katastrofa u domovima za starije - Francuska
Kad je francuski predsjednik Emmanuel Macron 6. ožujka posjetio dom za starije osobe u Parizu, želio je poslati hitnu poruku - zaštitimo starije od koronavirusa. "Znam da je to ponekad teško, ali moramo se potruditi izbjegavati naše starije", rekao je Macron. Govorio je o higijeni i upozoravao na fizički kontakt, ali ni posjetitelji, ni stanari doma, ni osoblje nije nosilo maske, jer to još nije bila službena politika. U to vrijeme Francuska je službeno imala samo devet preminulih od covida-19, uključujući i prvu žrtvu u Europi, 80-godišnjeg kineskog turista iz provincije Hubei.
Macron je znao da su stariji mnogo ranjiviji od mladih, ali on i zdravstveni dužnosnici i njegovateljice oko njega nisu ni slutili katastrofu koja je već zahvatila domove za starije i nemoćne osobe u Francuskoj i širom kontinenta. U roku od nekoliko tjedana tisuće će umrijeti. "Ljudi nisu shvaćali što se događa. Stanari domova umirali su od gušenja", kaže 35-godišnja Tatiana Dubuc, njegovateljica i sindikalna povjerenica za šest javnih domova u Le Havreu, luci na sjeveru Francuske.
"Bili smo u ratu, a nismo imali oružje. Pustili su naše starce da umru"
Dubuc i ostali opisuju kaotične situacije u nekima od 7400 francuskih domova za starije osobe u ožujku i početkom travnja. Vladala je nestašica maski i ostale zaštitne opreme, osoblje je bilo bolesno ili odsutno, bilo je dostupno vrlo malo testova, a preopterećene bolnice ponekad su odbijale pacijente. "Bili smo u ratu, a nismo imali oružje. Pustili su naše starce da umru. Naši domovi za skrb prepušteni su svojoj sudbini", kaže Dubuc.
Francuska je bila među prvim zemljama u Europi koja je shvatila kakvu je pustoš covid-19 ostavio u domovima za skrb o starijima. Zdravstvene vlasti počele su smrti u takvim domovima računati odvojeno od smrtnih slučajeva u bolnicama već od kraja ožujka. Do sredine listopada statistika je pokazivala da se 10.856 smrtnih slučajeva u Francuskoj, od ukupno 33.037 preminulih od covida-19, dogodio u staračkim domovima. Međutim, prava brojka vjerojatno je veća jer su neki umrli u bolnicama, a drugi nikad nisu testirani na koronavirus. U domovima u kojima radi Dubuc bila su 92 sumnjiva smrtna slučaja, od kojih je 50 potvrđeno zbog koronavirusa.
Olivia Mokiejewski opisuje kako je njena prethodno zdrava 96-godišnja baka Hermine, koja je brinula o njoj dok je bila dijete, umrla u bolnici 4. travnja. Zarazila se u domu Bel Air blizu Pariza. Domom upravlja Korian, najveći europski operater domova za njegu u Europi. Mokiejewski i drugi rođaci štićenika domova optužuju osoblje da nije poduzelo odgovarajuće preventivne mjere, skrivajući infekcije covidom-19 i ne brinući se adekvatno za bolesne.
"Problem su uvjeti u kojima su umrli, a ne to što su umrli od covida-19. Ti su ljudi napušteni... Covid je samo otkrio probleme nedostatka njege i manjka resursa u domovima. Moja je baka u bolnicu zaprimljena u katastrofalnom stanju, bila je pothranjena i dehidrirana", kaže Mokiejewski za Financial Times.
Mokiejewski se udružila s 250 obitelji kako bi pokrenuli kolektivnu tužbu protiv domova za koje smatraju da su zanemarili njihove bližnje. Njen odvjetnik Fabien Arakelian kaže kako vodi 40 slučajeva širom Francuske: "Radi se o skandalu za javno zdravstvo, a tek smo počeli."
"Nije bilo lijeka protiv covida-19 i nije bilo cjepiva. Vlasti su čuvale testove za bolnice"
Korian je odbio odgovoriti na konkretne tvrdnje pa zbog toga pravosudna istraga još traje, ali priznaje da je bilo "vrlo ozbiljnih problema" u domovima i podsjeća da vladini protokoli na početku epidemije nisu zahtijevali nošenje maski.
"Nije bilo lijeka protiv covida-19 i nije bilo cjepiva. Vlasti su čuvale testove za bolnice. Bilo je domova u kojima se osoblje razboljelo, u nekim slučajevima i po 20 posto njih u samo 24 sata. Virus je ubijao, a ne domovi i Korian", rekao je Jean-Marc Plantade, voditelj odnosa s medijima u Korianu.
Najmanje dvije privatne francuske kompanije za pružanje skrbi, u zdravstvenom sektoru koji se rapidno proširio u posljednjih 30 godina, dobile su rana upozorenja na globalnu katastrofu zato što su imale domove i u Kini.
Upozorenje stiglo krajem siječnja
"Krajem siječnja dobili su upozorenje da oko Wuhana kruži bolest slična SARS-u", kaže Jean-Claude Brdenk, direktor Orpee, najvećeg svjetskog privatnog operatora domova za skrb, koji upravlja jednim takvim domom južno od Wuhana.
Orpea, koja ima oko 65.000 zaposlenika širom svijeta, počela je zatvarati svojih 240 domova u Francuskoj za posjete više od tjedan dana prije nego je vlada naredila lockdown. Organizirala je obuku i protokole, stvorila zalihe medicinske opreme i pripremila se za ono što dolazi.
"Mislio sam da će zaraza doći iz Italije, pa sam pratio što se događa u Provansi blizu talijanske granice, ali na kraju je s istoka Francuske došla ravno u Pariz", objašnjava Brdenk.
Ni Orpejini štićenici nisu bili pošteđeni. Prvi pozitivan slučaj zabilježila je 12. ožujka i ukupno je bilo zaraženo 2600 od 18.500 njenih štićenika u Francuskoj. Od početka ožujka do kraja lipnja od koronavirusa umrlo ih je 416, a do danas još samo 16. Brdenk kaže da njegova kompanija dosad nije imala tužbi.
Liječnici, njegovatelji i vladini dužnosnici privatno inzistiraju na tome da je tragediju pandemije među starijima važno staviti u perspektivu. U tipičnoj godini u francuskim domovima od gripe ili drugih uzroka umire oko 180.000 od 700.000 osoba. Najveća dnevna stopa smrtnosti u Francuskoj tijekom smrtonosnih vrućina 2003. godine znatno premašuje najgore dane pandemije koronavirusa u ožujku i travnju. Prava je tragedija za starije osobe bila dvojaka. Neki su umrli boreći se za dah, jer malo domova ima opremu za kisik koja je neophodna teško bolesnima od covida-19, a oni koji su preživjeli, mnogi već dezorijentirani ili dementni, bili su lišeni obiteljskih posjeta i bliskog kontakta s njegovateljima zbog epidemijskih mjera.
Opozicijski političari i neki ravnatelji domova oštro su kritizirali Macronovu vladu za reakciju na pandemiju, smatrajući da se previše fokusirala na bolnice i zanemarila domove za starije. Synerpa, udruga privatnih vlasnika domova, objavila je kako nije dobila nikakav odgovor na svoj dopis ministrici zdravstva Agnes Buzyn od 4. veljače, u kojem daje preporuke za rješavanje krize.
"Problemi koji nisu riješeni prije covida eksplodirali su tijekom pandemije"
Macronovi savjetnici priznaju da je nedostajalo opreme i da je vlada bila zatečena brzim širenjem epidemije. "Problemi koji nisu riješeni prije covida eksplodirali su tijekom pandemije", kaže jedan zdravstveni dužnosnik. No,Macron je, kažu, itekako bio svjestan ranjivosti domova za starije. "Predsjednik me svaki dan pitao što se događa u domovima i pravilo je bilo da nijedan dom ne smije biti prepušten sam sebi."
Prvi ozbiljan val covida-19 u proljeće najteže je pogodio istok zemlje i parišku regiju. Samo tri tjedna nakon Macronovog posjeta domu za starije zdravstvene vlasti regije Grand Est uz granicu s Njemačkom objavile su da je dvije trećine od ukupno 620 domova zahvaćeno koronavirusom i da je 570 stanara domova već umrlo. U posljednjem porastu infekcija najteže su pogođeni gradovi Pariz, Lyon, Marseille i Lille. Ovaj put domovi za starije bili su bolje opremljeni i pripremljeni. Bez obzira na to, stariji stanari domova i dalje će umirati od koronavirusa. Od 1512 aktivnih žarišta covida-19 u listopadu 293 bilo je u domovima.
Zaštitnički impuls - Njemačka
U siječnju se Joachim Missfeldt, šef švicarske kompanije za medicinsku opskrbu, našao u središtu diplomatskog skandala. Njegova tvrtka Akzenta imala je ono što je Europa očajnički trebala u prvom danima pandemije - maske iz Azije. Međutim, veliki dio zaliha nije bio uskladišten u Švicarskoj nego u Freiburgu na jugozapadu Njemačke. Početkom ožujka Njemačka je poduzela izvanredne mjere kako bi zaštitila sve manje zalihe medicinske opreme. Vlada Angele Merkel zabranila je 4. ožujka izvoz bilo kakve zaštitne medicinske opreme. Odredba se odnosila na mnogo toga, od zaštitnih naočala, ogrtača do vizita, rukavica i maski. Taj potez onemogućio je Akzentu da opskrbi svoje europske kupce iz njemačkih skladišta. "Bilo je to poput groma iz vedra neba, pravi šamar", rekao je Missfeldt.
Zabrana je donesena na brzinu uslijed strahova da će Njemačka ostati bez osnovne medicinske opreme i to upravo u trenutku kad je pandemija punom snagom pogodila najveće europsko gospodarstvo. To se poklopilo s drugim hitnim mjerama, kao što je nalog bolnicama da odgode izborne tretmane, povećaju kapacitete intenzivne njege i oslobode bolničke krevete. Ali zabrana je potaknula masovnu reakciju. Njemačke vlasti počele su plijeniti velike pošiljke maski i rukavica koje su se čuvale na njihovom teritoriju ili su bile u tranzitu, čak i kad ih je kupio i platio netko iz inozemstva, piše Financial Times.
Činilo se da se neki stupovi europskog jedinstva urušavaju
Europski susjedi bili su ogorčeni. Neki su optuživali Berlin za potkopavanje jedinstvenog tržišta EU, što je Njemačka uvijek isticala kao jedno od najvećih postignuća Unije. Slične optužbe stigle su i mjesec dana kasnije, nakon što je Njemačka jednostrano zatvorila svoje zapadne granice. Kritičari su rekli kako taj potez potkopava schengensku zonu u kojoj se putuje bez putovnica. Činilo se da se neki stupovi europskog jedinstva urušavaju.
Od tada Njemačka pokušava nadoknaditi štetu nanesenu tim ranim mjerama. Brzo je preinačila, a potom i ukinula zabranu izvoza. Njene su bolnice preuzele 229 pacijenata s covidom-19 iz Francuske, Italije i Nizozemske. Njemačka je 19. ožujka isporučila 7.5 tona pomoći Italiji, među ostalim respiratora i anestetičkih maski. Ali do danas Berlin ostaje posramljen zaustavljanjem izvoza i posljedicama te odluke.
Karl Lauterbach, stručnjak za zdravstvenu politiku među socijaldemokratima i jedno od javnih lica njemačke reakcije na pandemiju, smatra da je to bila pogreška. Ideja o stvaranju autonomije u opskrbi opremom "uvijek je loša ideja u pandemiji, kad je prekogranična suradnja izuzetno važna".
"Ne možete se boriti s pandemijom jednostranim djelovanjem na nacionalnoj razini nego jedino u velikim regionalnim savezima kao što je Europska unija", kaže Kordula Schulz-Asche, koja se bavi zdravstvom u opozicijskoj stranci Zelenih.
Missfeldtova kompanija specijalizirala se za jednostavne medicinske potrepštine kao što su zaštitne pregače, navlake za zubarske stolice, presvlake za stolove za preglede i zaštitu za lice. Početkom ožujka Missfeldt je imao dovoljno robe za kojom su vapile bolnice, ali bio je u nedoumici kako reagirati. Budući da su ga odvjetnici upozorili da bi zabrana mogla ostati na snazi još mjesecima, počeo je svoje proizvode prodavati njemačkim kupcima u bescjenje. "Bila je to ekonomska ludost", rekao je Missfeldt.
Njemačka blokada potaknula je osjećaj da su Italiju u najtežim trenucima napustili njeni najbliži saveznici
Jedan od kupaca koji je time bio pogođen bio je Dispotech, koji se bavi jednokratnim medicinskim proizvodima. Ova kompanija ima sjedište u Gordonu, oko 100 kilometara od Bergama, jednog od prvih žarišta pandemije. Potražnja za maskama bila je enormna.
Budući da su Dispotech i ostali kupci ostavljeni na cjedilu, zabrana izvoza zaprijetila je krizom u njemačko-talijanskim odnosima. Akzentini klijenti požalili su se talijanskom veleposlanstvu u Berlinu i jedan je diplomat nazvao Missfeldta.
"Žestoko me napao i optužio da zadržavamo isporuke. Rekao sam mu da ne možemo ništa učiniti", prisjeća se Missfeldt.
Njemačka blokada, koja je uvedena baš u trenutku kad su Rusija, Kuba i Kina poslale hitnu pomoć Lombardiji, potaknula je osjećaj da su Italiju u najtežim trenucima napustili njeni najbliži saveznici. Bilo je i bijesa zbog njemačkog odbijanja izdavanja "korona-obveznica" kao načina da se spasi bremenita europska ekonomija. Pažnju javnosti posebno je privukao jedan incident. Samo dva dana nakon što je Berlin dobio zabranu, njemački carinici zaplijenili su kamion s 240.000 maski prije nego je prešao švicarsku granicu. Bila je to samo jedna od mnogih sličnih zapljena. Švicarski dužnosnici bili su zabrinuti da će njihova zemlja ostati bez opreme. "Nismo bili daleko od navlačenja vreća za smeće na naše liječnike i medicinske sestre, kao što smo vidjeli u SAD-u", rekao je jedan švicarski dužnosnik.
Njemački parlamentarni zastupnici brzo su postali svjesni štete koju stvara zabrana. Čuvši za Akzentine poteškoće, Marian Wendt, zastupnik iz bloka CDU/CSU premijerke Angele Merkel, obratio se njemačkom ministarstvu zdravstva u ime Missfeldta. "Bilo mi je važno pokušati sačuvati mir u Europi. Spremao se veliki konflikt jer su Talijani govorili da im Nijemci uzimaju njihove maske", rekao je Wendt.
Pritisak iz Švicarske
Pritisak je dolazio i iz Švicarske, gdje su vlasti pokrenule diplomatske napore za ukidanjem blokade. U Bernu je vlada pozvala njemačkog veleposlanika Otta Lampea kako bi mu uručila službenu notu. Isto je učinio švicarski veleposlanik u Berlinu. Napori su uspjeli i Merkel je razgovarala sa švicarskom predsjednicom Simonettom Sommarugom. Njemačka kancelarka obećala je čim prije ukinuti ograničenja na izvoz u Švicarsku. Berlin je konačno 12. ožujka preinačio zabranu, dopustivši razne iznimke. Potom je tjedan dana kasnije zabrana potpuno ukinuta, ali tek nakon što je Europska komisija 15. ožujka zabranila izvoz medicinske opreme s jedinstvenog tržišta EU i treće zemlje.
Odluka Njemačke da zatvori zapadne granice trajala je mnogo duže, iako je izazvala podjednako ljutite reakcije. Ostale EU zemlje bile su zaprepaštene ovim potezom, posebice zato što se Merkel ranije zalagala protiv jednostranih akcija u zaustavljanju bolesti. Danima prije zatvaranja granica rekla je da se zemlje EU "ne bi trebale međusobno izolirati" te da se mora prihvatiti "jedinstveni pristup koji će koliko god je to moguće biti koordiniran".
Danas ministri neslužbeno priznaju da je zatvaranje granica možda bio pogrešan odgovor: "Pogledajte što se dogodilo na našoj granici s Poljskom, gdje se stvorila kolona kamiona od 60 kilometara. Jedinstveno tržište EU bilo je ozbiljno poremećeno i ne možemo dopustiti da se to ponovi."
Schulz-Asche, zastupnica Zelenih, kaže da je zatvaranje granica bilo potpuno neprimjereno: "Kad zatvorile granice, socijalni, profesionalni i ekonomski kontakti propadaju." Umjesto toga, Njemačka je trebala pojačati prekograničnu suradnju sa zdravstvenim vlastima u susjednim zemljama.
Upitana krajem kolovoza hoće li granice ponovno biti zatvorene u slučaju novog vala zaraze, Merkel je odbacila takvu mjeru: "Situacija je takva da želimo reagirati na regionalnoj razini. Ne moramo ponovno pribjegavati opsežnim zatvaranjima, a ako se svi potrudimo, možemo ih i izbjeći."
Merkel je bila spremna priznati da je njemački pristup, barem u prvoj fazi krize, bio previše "nacionalni". U svom govoru 18. lipnja rekla je da je pandemija razotkrila kako je "europski projekt i dalje krhak" te dodala da su "prvi refleksi, uključujući i njihove vlastite, bili prilično nacionalni, a ne dosljedno europski".
Govoreći prije službenog putovanja u Italiju u rujnu, njemački predsjednik Frank-Walter Steinmeier priznao je da se Njemačka refleksno povukla u sebe. Ali brzo je naučila lekciju. "Vrlo brzo shvatili smo da nijedna zemlja sama ne može pobijediti virus. U Europi se pomoć i podrška ne smiju zaustaviti na granicama koje su danas gotovo zaboravljene", rekao je Steinmeier.
Od nereda do solidarnosti: Europska unija
Emmanuel Macron je morao nagađati. Nakon tjedana ustrajnih pokušaja 18. svibnja francuski predsjednik nije bio siguran koliki je skok njegova politička partnerica Angela Merkel bila spremna učiniti da bi zaustavila silaznu spiralu povjerenja u EU i njeno rješavanje pandemije. Međutim, razmjeri predanosti Merkel i francuskog lidera zapanjili su ne samo globalna financijska tržišta nego i političare širom Europe. Nakon mahnitog vikenda koji je prošao u tehničkim pripremama i tajnim razgovorima, Merkel se pridružila Macronu pozivajući EU da se zaduži za 500 milijardi eura kako bi ih kao bespovratna sredstva dodijelila za gospodarski oporavak Europe.
Macron je kasnije odluku opisao kao najvažniju od stvaranja eura. Odluka je pregazila tradicionalno njemačko protivljenje zajedničkom zaduživanju i osnažila jezgru francusko-njemačkog saveza koji pokreće europski projekt.
Koronavirus nije bio samo ozbiljna prijetnja životima i egzistenciji nego i opasnost za samu EU. Postojao je rizik da će narušiti neka od najboljih dostignuća alijanse i uništiti duh solidarnosti. Bio je potrebno izvanredno liderstvo da se opasnost pretvori u priliku. Budući da se mnoge EU zemlje bore s drugim valom zaraze, slijediti put solidarnosti postaje sve važnije. Međutim, konačni dogovor o fondu za oporavak tek treba zaključiti jer su glavni gradovi snažno podijeljeni oko toga kako ugraditi kontrolne mehanizme. Čak i ako dogovor bude postignut, mnogo toga ovisit će o tome kako vlade budu trošile novac u nadolazećim godinama.
"Suočili smo se s rizikom krize koja je mogla srušiti Europsku uniju. Inicijativa s kojom se Europsko vijeće složilo u lipnju doista može biti prekretnica, ali sve ovisi o tome kako ćemo je provesti. Još nismo gotovi", rekao je povjerenik EU za proračun Johannes Hahn.
Najmračnije razdoblje za europsku suradnju
Pozadina zajedničke objave u svibnju bilo je najmračnije razdoblje za europsku suradnju otkako je blok osnovan. Početni tjedni pandemije bili su obilježeni serijom neusklađenih zatvaranja granica, zabrana izvoza nekih medicinskih proizvoda, prekida protoka robe kroz jedinstveno tržište i tromim odgovorom EU vlasti.
Stvari je pogoršao osjećaj u najteže pogođenim članicama, kao što su Italija i Španjolska, da je EU indiferentna prema strašnim ljudskim žrtvama koje je kriza nanijela. "Postojala je percepcija da je Europa nestala. Raspoloženje je bilo užasno, posebice u Italiji. Za krizu je okrivljena EU, što je bila prijetnja euru i jedinstvenom tržištu", rekao je jedan viši EU dužnosnik.
Manfred Weber, vođa desnocentrističke Europske pučke stranke u Europskom parlamentu, rekao je kako je Europa potpuno podbacila u svojim početnim pokušajima upravljanja krizom, jer zemlje su brinule o svojim vlastitim interesima. Njegova rodna Njemačka, kaže Weber, počelo je shvaćati da se nešto mora promijeniti i to brzo: "Shvatili smo da ne možemo očekivati oporavak vlastitog gospodarstva bez oporavka jedinstvenog tržišta u cjelini."
Neke su mjere poduzete odmah na početku krize. Sredinom ožujka Europska središnja banka odlučila je kupiti dodatnih 750 milijardi eura obveznica, a u travnju je EU odobrila 540 milijardi eura hitne pomoći. Međutim, gotovo u cijelosti se radilo o zajmovima. Iako bi se prije pandemije u Njemačkoj to smatralo velikodušnim, dužnosnici ministarstva financija u Berlinu počeli su preispitivati konzervativni pristup svoje zemlje.
"Shvatili smo da moramo pokazati solidarnost"
Njemačka je godinama uživala u proračunskim viškovima, što joj je omogućavalo da pomaže svome gospodarstvu. Zemlje poput Italije i Španjolske bile su fiskalno opterećene, što je pogoršavalo ekonomske podjele na sjever i jug i prijetilo razbijanjem EU. "Shvatili smo da moramo pokazati solidarnost", rekao je jedan viši njemački dužnosnik. Ovo priznanje potpomoglo je sve bližu njemačko-francusku suradnju na najvišoj razini. Merkel je stalno bila u kontaktu s Macronom, a njemački ministar financija Olaf Scholz usko je surađivao sa svojim francuskim kolegom Brunom Le Maireom.
Francuski dužnosnici ističu da je Macron pokušavao nagovoriti Angelu Merkel oko pitanja zajedničkog proračuna EU otkako je došao na vlast 2017. godine. Ono što je bilo nejasno do kraja travnja bila je središnja uloga koju bi komisija u konačnici imala. Tijekom dužničke krize prije deset godina zemlje-članice odabrale su ostaviti ovlasti za borbu protiv krize institucijama izvan EU, kao što je Europski stabilizacijski mehanizam sa sjedištem u Luksemburgu.
Međutim, ovaj put komisija se uspjela ugurati u središte zbivanja. Ono što je pomoglo da njen plan bude prihvaćen, kaže jedan viši EU diplomat, bio je snažan osobni odnos između predsjednice komisije, Njemice Ursule von der Leyen, i njene političke pokroviteljice Angele Merkel, kao i Macrona, koji je prošle godine podržao njenu kandidaturu za ovu dužnost. "Tijekom prošle krize nije bilo povjerenja u komisiju", kaže viši diplomat.
Kompromisi
Merkel je na kraju pristala da se Europska komisija zaduži i isplati novac zemljama-članicama kao bespovratna sredstva, ali socijaldemokrati u njemačkom ministarstvu financija morali su pristati da će fond za oporavak biti jednokratna ideja. To je Angeli Merkel omogućilo da ideju proda svojima iz CDU/CSU-a.
Macron je također bio prisiljen na kompromis i to više puta. U početku je pridržavao ideju korona-obveznica koje bi zajedno izdale članice eurozone, a čemu se Berlin protivio. A kad se počelo govoriti o fondu za oporavak, predlagao je da to bude zaseban entitet, ali Merkel ga je željela u okviru EU proračuna. Na kraju je popustio. Francuski dužnosnici uključeni u pregovore kažu da je Merkel dala formalnu podršku bespovratnim sredstvima u iznosu od 500 milijardi eura tek ujutro na dan svibanjske objave s Macronom.
EU je na kraju prihvatila dogovor krajem srpnja, nagodivši se na 390 milijardi eura bespovratnih sredstava i 360 milijardi eura zajmova, ali francuski dužnosnici zajedničku objavu Merkel i Macrona vide kao prekretnicu u krizi. Kako se koronavirus širio Europom u proljeće 2020. godine, razotkrio je nacionalne slabosti u smislu nespremnosti na pandemiju, sporog donošenja odluka i suparništva između nacionalnih i regionalnih vlada. S drugim valom zaraze u punom zamahu, mnoge vlade ponovno su pod velikim pritiskom.
Skokom prema fiskalnoj uniji EU je postala snažnija nego što su mnogi očekivali prije sedam mjeseci. Ali mnogo toga ne ovisi o tome kako će obnovljeno francusko-njemačko partnerstvo izdržati nadolazeće izazove, nego što je Merkel pri kraju mandata. Postići da se fond za oporavak namjenski iskoristi bit će ogroman birokratski i politički izazov.
"Iskreno, trenutačno nitko ne zna hoće li financijska pomoć biti dovoljna. Zasad mislim da hoće, ali mora se dobro provesti, mora dovesti do istinskih promjena u načinu na koji mnoge zemlje vode svoje ekonomije. Još uvijek postoji ogroman politički teret na ramenima Europe", zaključuje Hahn za Financial Times.