DRUGI put ove godine dogodio se krvavi napad koji je šokirao javnost. Kao i nakon trostrukog ubojstva na ulicama Splita, napad na Markovu trgu izazvao je brojne reakcije političara i javnosti. I dok političari prebacuju odgovornost jedni na druge, mnogi na društvenim mrežama hvale postupak Danijela Bezuka.
Baš kao i u slučaju Filipa Zavadlava, opravdavaju ovakav čin smatrajući kako institucije ne rade svoj posao jer je sustav korumpiran i neučinkovit, za što su odgovorni korumpirani političari. Njihovim rječnikom, dok sustav "malog čovjeka razapne", "dugogodišnji lopovluk ljudi u odijelu prolazi nekažnjeno". Svima je jasno kako je ovakva situacija opasna i da su novi slični napadi mogući, ali vladajući u svojim reakcijama pokazuju potpuno nerazumijevanje uzroka ovih problema.
Glavnu krivicu za radikalizaciju desnice snosi HDZ
Dva su glavna razloga zašto je došlo do urušavanja političke i društvene stabilnosti. Prvi je radikalizacija desnog političkog spektra. Glavnu krivicu za to snosi HDZ. U dva navrata HDZ se na krilima nacionalizma vraćao na vlast. Prvi put nakon poraza na izborima 2000. godine. Demoraliziranu stranku obilježenu teškim korupcijskim aferama, kriminalnom privatizacijom i autokratskim načinom vođenja države tadašnji predsjednik HDZ-a Ivo Sanader je odlučio homogenizirati i vratiti na vlast radikalizacijom političke scene.
Napadi na tadašnju koalicijsku vladu Ivice Račana zbog suradnje s Haškim sudom, "berači kestena" i splitska riva 2001. godine bili su dovoljni da vrate HDZ na vlast. Nakon dolaska na vlast Sanader je uspio zahvaljujući političkoj karizmi i korupcijskoj hobotnici obuzdati probuđeni nacionalizam, unatoč tome što je nastavio suradnju s Haškim sudom i izručio generala Antu Gotovinu Haagu.
Nakon pada Sanadera i gubitka izbora 2011. godine, HDZ se našao u još težim problemima nego 2000. godine. Uz nasljeđe iz 1990-ih godina, sada su bivši predsjednik stranke, niz najviših stranačkih dužnosnika, kao i sama stranka bili optuženi za najteže oblike korupcije, a u javnosti je prozivana za veleizdaju zbog korupcije prilikom prodaje INA-e mađarskom MOL-u. Jedini način da se HDZ ponovno podigne i legitimizira pred svojim političkom tijelom bilo je okretanje nacionalizmu. Dolaskom Tomislava Karamarka na čelo HDZ-a po drugi put započinje radikalizacija političke scene koja svoju kulminaciju doživljava s prosvjedom "šatoraša".
HDZ-ovo okretanje nacionalizmu oba puta se pokazalo uspješnim. Stranka je vratila kredibilitet pred desnim biračkim tijelom i vratila se na vlast. No HDZ-ovo koketiranje s nacionalizmom pustilo je nacionalistički duh iz boce, a Sanaderovi nasljednici pokazali su se nedovoljno sposobnim i karizmatičnim da ga (ponovno) obuzdaju.
Glavni uzrok društvene nestabilnosti nije radikalizacija nego nefunkcioniranje pravne države
Dugogodišnje raspirivanje straha i predrasuda prema političkim protivnicima dovelo je do duboke podijeljenosti hrvatskog društva, sve većeg jačanja desnog ekstremizma i širenja govora mržnje i isključivosti. Ali radikalizacija političke scene i društva, unatoč svim svojim štetnim reperkusijama, nije glavni uzrok društvenoj nestabilnosti s kojom smo danas suočeni.
Ključni problem našeg društva postala je korupcija i nefunkcioniranje pravne države i ona je glavni generator osjećaja društvene nepravde. Još Aristotel je upozorio kako je najviši cilj društva i države ostvarenje pravednosti. I stari Rimljani su smatrali kako pravo mora služiti ostvarenju pravde (ius est ars boni et aequi – pravo je umijeće dobrog i pravičnog). Ideja o pravdi živi u svakom pravnom poretku. No pravda je ideja koja se, kao i sve ideje, mijenjala kroz povijest. Na primjer, u srednjem vijeku pod utjecajem Crkve pravda se tumačila kao "božja pravda". Danas, s pojavom građanskog društva i moderne države, pojam pravde u pravnom smislu predstavlja načelo zakonitosti i jednaku primjenu zakona na sve građane.
Suvremena demokratska društva počivaju dakle na pravnoj i političkoj jednakosti njenih građana te na načelima vladavine prava i pravne sigurnosti. Cilj prava je reguliranje društvenih odnosa u skladu s općim društvenim vrijednostima kako bi se izbjegli nepomirljivi antagonizmi i kako bi se osigurala društvena i politička stabilnost. Bitan preduvjet za ostvarivanje ovih ciljeva je učinkovitost pravnog sustava. Pravo, ako želi biti pravo, mora postići određenu mjeru učinkovitosti. Bez toga pravo ostaje mrtvo slovo na papiru, a akutna proturječnost između pravnih normi i društvene stvarnosti ruši pravni i politički poredak.
Situacija u Hrvatskoj je dramatična
Sve ovo je važno kako bismo shvatili u kojem položaju se nalazi hrvatsko društvo i država. Jer situacija je uistinu dramatična. Nedavni poražavajući izvještaj Europske komisije o hrvatskom pravosuđu pokazuje da je Hrvatska po vladavini prava jedna od najproblematičnijih članica Europske unije. Istraživanja javnog mnijenja potvrđuju ovu sliku. 2017. godine 73% javnosti nije imalo povjerenje u pravosuđe, 64% je smatralo da pravosuđe nije neovisno od politike, 57% građana nije očekivalo pošteno suđenje, a čak 93% je smatralo kako su neki pred zakonom povlašteni. Istraživanje iz 2019. godine pokazuje duboko nezadovoljstvo i nepovjerenje u pravosuđe i među sucima, državnim odvjetnicima, odvjetnicima, pravnicima i pravnim znanstvenicima. Samo ih trećina ima povjerenje u hrvatsko pravosuđe.
>> Europska komisija objavila izvješće o vladavini prava u Hrvatskoj, nije dobro
Potpunu sliku o (ne)funkcioniranju pravne države daje nam i podatak da je Hrvatska po neovisnosti pravosuđa u istraživanju konkurentnosti Svjetskog ekonomskog foruma na 126. mjestu (iza Čada, Zimbabvea, Etiopije, Turske itd.), dok smo u posljednjih pet godina na Indeksu percepcije korupcije pali s 50. na 63. mjesto. Sveprisutna korupcija stvorila je ozračje potpunog nepovjerenja i antagonizma prema političarima; čak 76% građana ne vjeruje hrvatskoj vladi (u Njemačkoj, na primjer, povjerenje u vladu nema 28% javnosti).
>> Analitičari: Nisko povjerenje u vladu pokazatelj da je Hrvatska neuspješna država
Posljedice ovakvog stanja su pogubne, prijeti nam slom društvenog poretka
Povjerenje građana u političke institucije i pravosuđe preduvjet je funkcioniranja i legitimnosti demokratskog poretka i pravne države. Odsustvo povjerenja je zapravo odsustvo legitimiteta, a posljedice ovakvog stanja su pogubne. Bez povjerenja građana u institucije pravne države one ne mogu ostvarivati svoju regulacijsku i pomirbenu funkciju niti štititi društveni red i poredak.
Drugim riječima, ako građani više ne vjeruju da će im država pružiti pravnu zaštitu i da smo svi pred zakonom jednaki, već da postoje građani prvog i drugog reda jer su pripadnici političke i ekonomske elite iznad zakona, tada nam prijeti slom društvenog poretka i socijalni darvinizam.
Dva krvava pohoda u samo deset mjeseci i javna potpora počiniteljima ovih zločina u komentarima na društvenim mrežama naznaka su da naše društvo ide u tom smjeru. Umjesto političke stabilnosti i pravne sigurnosti, prijeti nam stanje u kojem postoji samo jedno pravo, a to je pravo jačega.
Ovakav scenarij vodi nas u društvo u kojemu vlada nasilje i potpuno bespravlje, drugim riječima hrvatska verzija Divljeg zapada. Problem je u tome što javnost već vjeruje da naš pravni sustav počiva na pravu jačeg, jer sudovi neće osuditi one koji imaju društvenu moć, te da "malom čovjeku" ništa drugo ne preostaje nego da uzme pravdu u svoje ruke. Drugim riječima, prijeti nam opasnost da se vratimo na stadij primitivnih zajednica gdje će se društveni odnosi i sukobi rješavati nasiljem i krvnom osvetom.
Što treba promijeniti? Za početak, HDZ mora prihvatiti odgovornost za ovakvo stanje
Društveno stanje "rata svih protiv sviju" i vladavine zakona jačeg će stvoriti atmosferu potpune društvene, pravne i političke nesigurnosti. Zato je krajnje vrijeme da se nešto poduzme kako bismo izbjegli potpuno urušavanje političke i društvene stabilnosti.
Kao prvi korak za suočavanje s problemom nužno je da političke elite prihvate odgovornost za trenutno stanje. HDZ sigurno ne može pobjeći od te odgovornosti. Ove godine prošlo je 30 godina od dolaska HDZ-a na vlast na prvim višestranačkim izborima. U tih 30 godina HDZ je bio na vlasti 22 godine. Stanje u hrvatskom društvu i državi, prije svega u pravosuđu, odraz je vladavine HDZ-a. Posebna odgovornost HDZ-a za trenutno stanje u državi proizlazi iz kriminalne privatizacije 1990-ih koja je širom otvorila vrata korupciji i stvorila permanentan osjećaj društvene nepravde te nepovjerenja prema pravosuđu kao i prema političkim i ekonomskim elitama.
Ni SDP nije bez grijeha, baš naprotiv
Ni SDP nije bez grijeha. SDP je propustio napraviti reviziju privatizacije nakon 2000. godine i procesuirati gospodarski kriminal iz devedesetih. U dva navrata kada je bio na vlasti SDP je propustio provesti nužne reforme i stvoriti normalnu i uređenu pravnu državu.
Sada, kada je situacija došla do ruba, politička elita mora pokazati odgovornost i prestati s politikantstvom. U suprotnome, svjedočit ćemo sve većoj eskalaciji nasilja u društvu i uzimanju "pravde" u svoje ruke. Prije svega, političke elite moraju smiriti političke tenzije i smanjiti podjele u društvu. Opasna HDZ-ova igra nacionalizmom i poticanje "domoljubnog zanosa" kao načina ostanka, ili dolaska na vlast, ne samo što vodi opasnom rastu tenzija u društvu već se pokazala i kao mač s dvije oštrice, bumerang koji se može okrenuti i protiv samog HDZ-a. No ovo neće biti dovoljno. Potreban je usklađen napor kroz sustav obrazovanja i medije kako bi se deradikaliziralo društvo i mladi. Uz uvođenje građanskog odgoja i prestanak stvaranja političkih mitova koji počivaju na zloupotrebi prošlosti i pretpostavci da su svi pripadnici drugih kultura, nacija i političkih opcija krvni neprijatelji, potrebno je uvesti stroge sankcije protiv govora mržnje (posebno na društvenim mrežama), ali i medija i javnih osoba koje promoviraju takav govor u javnom prostoru.
Francis Bacon: Ako mi ne sačuvamo pravdu, pravda neće sačuvati nas
Politička i društvena stabilizacija nemoguća je, međutim, ako se ne riješi problem korupcije i nefunkcioniranja pravne države. Upravo je korupcija u samom korijenu nezadovoljstva javnosti stanjem u državi i pravosuđu. Zato je potrebno daljnje jačanje institucionalnog i zakonodavnog okvira za učinkovito i sustavno suzbijanje korupcije, a posebno su važne dvije reforme. Reforma lokalne samouprave je nužna jer ona predstavlja glavni izvor korupcije. Smanjivanje broja jedinica lokalne samouprave pritom mora biti jedan od glavnih ciljeva reforme. Ne samo što je preveliki broj lokalnih jedinica nepotreban, neefikasan, i preskup, već je njihov broj glavni razlog zašto se sustav ne može kontrolirati. Jednostavno, institucije pravne države nemaju dovoljno kapaciteta da bi nadzirale zakonitost rada tako velikog broja jedinica lokalne samouprave.
Konačno, ozbiljna reforma pravosuđa više se ne može odgađati. Neovisnost, stručnost, efikasnost i dostupnost sudstva moraju predstavljati glavne ciljeve reforme. Pored toga, krajnje je vrijeme da i suci shvate da ne žive izolirano od društva i da se sve veće nezadovoljstvo u društvu i prema pravosuđu može manifestirati prema njima na isti način kao i prema političarima. Javni stavovi pojedinih sudaca kako sudstvo dobro radi, a da je javnost neopravdano nezadovoljna zbog malog broja predmeta koji su pod povećalom medija i u kojima se sudi pripadnicima političke i ekonomske elite, pokazuje potpuno nerazumijevanje društvene stvarnosti. U engleskom pravu je u 20. stoljeću stvoreno pravilo: "Justice must be seen to be done."
Od "ličkog rukovanja" do "sinkope": Vremena više nemamo
Ovo pravilo se odnosi na pitanje nepristranosti suda u sudskom postupku, ali u širem značenju odnosi se na potrebu da i široka javnost percipira pravosuđe pravednim, jer sudovi uživaju legitimitet ako građani imaju povjerenje u njih. Upravo je nesposobnost sudstva da osudi i kazni političare i tajkune, bilo zbog privatizacijske pljačke, korupcije ili prometnih nesreća, te objašnjenja koja su pritom davana, od "ličkog rukovanja" do "sinkope", najviše pridonijelo tome da javnost izgubi povjerenje u pravnu državu. Stoga bi sudbena vlast i općenito pravosuđe morali posebnu pozornost dati postupcima u kojima se sudi za (političku) korupciju na visokoj razini te postupcima u kojima se sudi pripadnicima društvene elite, kako bi pokazalo učinkovitost, pravednost i nepristranost te da nitko nije zaštićen pred zakonom.
Tek kada će građani vjerovati da je sudstvo dovoljno neovisno od političkih i drugih pritisaka da presudi u korist onih koji nemaju društvenu moć ili, još važnije, da osudi i kazni one koji je imaju, vratit će se povjerenje u pravnu državu. No povjerenje je mnogo lakše izgubiti nego zaraditi, stoga je krucijalno da promjene počnu što prije, po mogućnosti odmah. Jer vremena više nemamo.
Autor članka je dr. sc. Ivan Obadić, koji je završio pravni studij na Pravnom fakultetu te studij povijesti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Magistrirao je na London School of Economics and Political Science i na Europskom Sveučilišnom Institutu (European University Institute) u Firenci. Doktorirao je na Europskom Sveučilišnom Institutu. Zaposlen je na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu gdje je nositelj Jean Monnet Modula Development of European Integration and Institutions. Predmet njegova znanstveno-istraživačkog rada su teme iz područja pravne povijesti, povijesti europskih integracija i europskog prava.