KORONAVIRUS U HRVATSKOJ

U Hrvatskoj je više od 600.000 stranaca. Kako onda imamo tako malo oboljelih?

Foto: Pixsell/Damir Spehar/Ivo Cagalj/Igor Soban/Dino Stanin/ Marko Dimic/Hina

EPIDEMIOLOŠKA situacija u Hrvatskoj iznenađujuće je povoljna ako se uzme u obzir činjenica da smo se bez ozbiljnijih restrikcija otvorili za stotine tisuća turista iz cijelog svijeta.

Stožer je u nedjelju objavio da je zabilježen samo 61 novi slučaj te niti jedna smrt. Danas je objavio da imamo 45 novooboljelih i jedan smrtni ishod. Trenutno je u Hrvatskoj 586 aktivnih slučajeva, 121 pacijent je na bolničkom liječenju, a 8 ih je na respiratoru.

Zemlje iz našeg okruženja imaju značajno lošiju situaciju, osobito Srbija i BiH u kojima su brojevi za red veličine veći - novooboljeli se broje u troznamenkastim, a umrli u dvoznamenkastim brojevima.

Istovremeno, prema sustavu eVisitor, u našoj zemlji trenutno boravi više od 830 tisuća turista, od kojih je više od 660 tisuća stranih. Najbrojniji su Nijemci, Slovenci, Austrijanci i Česi. U Hrvatsku bez pregleda i karantena mogu ulaziti čak i turisti iz zemalja poput SAD-a u kojem pandemija još uvijek ne posustaje. Neki turisti, primjerice, Poljaci i Slovenci, ove su nam godine došli čak u većim brojkama nego prošle.

Prema podacima koje smo dobili od Hrvatske turističke zajednice od 1. siječnja do 9. kolovoza 2020. godine u Hrvatskoj je ostvareno 5,2 milijuna dolazaka i 33,6 milijuna noćenja, od čega su strani turisti ostvarili 4,2 milijuna dolazaka i 27 milijuna noćenja. Samo tijekom proteklog vikenda strani turisti ostvarili su više od 1,8 milijuna noćenja.

Ovakvim rezultatima trebali bismo svi biti zadovoljni. No neki s razlogom postavljaju pitanje jesu li naši epidemiološki podaci vjerodostojni ili su frizirani zbog turističke sezone?

Kako znati je li situacija stvarno povoljna ili je frizirana?

Prva dvojba koja se ovdje nameće jest kako uopće možemo znati jesu li neki podaci uljepšani ili ne? Naime, na rezultate se može utjecati na različite načine. Primjerice, hrvatski zdravstveni sustav mogao bi testirati malo ljudi pa bi broj novozaraženih zbog toga mogao biti nizak.

Zbog toga stručnjaci smatraju da sam broj zaraženih nije najbolje mjerilo epidemiološke situacije u nekoj zemlji ili regiji te osobito nije jedino o kojem treba voditi računa. Za potpunije razumijevanje potrebno je pratiti tri ključna čimbenika: broj zaraženih, stopu pozitivnih slučajeva u ukupnom broju testiranja i broj smrtnih slučajeva.

No različite države također imaju različite načine računanja smrtnih slučajeva pa je moguće neke smrti od covida-19 pripisati podliježućim bolestima.

Također, za objektivno sagledavanje situacije važno je pratiti i trendove - raste li broj oboljelih i umrlih, stagnira li, ili pada. Konačno, važno je uzeti u obzir kolike su brojke novooboljelih, hospitaliziranih i umrlih u odnosnu na ukupnu populaciju.

Možda testiramo premalo?

Jedno od logičnih objašnjenja za iznenađujuće povoljne hrvatske epidemiološke podatke moglo bi biti to što Hrvatska provodi relativno malen broj testiranja u odnosu na broj stanovnika.

Taj problem adresirao se još od početka pandemije, a na tom tragu su bile i učestale kritike srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića koji je u više navrata izjavio kako bi i njegova zemlja imala značajno manje zaraženih kada bi testirala tako malo kao što testira Hrvatska.

Krajem srpnja u dnevniku RTS-a on je gotovo otvoreno optužio hrvatske vlasti za uljepšavanje situacije rekavši da je Srbija donijela drugačiju odluku o testiranju od Hrvatske i Bugarske, jer želi identificirati bolest i brinuti za zdravlje i živote ljudi, a ne "za političke brojeve i naklonost stanovništva".

U prilog toj tezi dijelom govori činjenica da je u Hrvatskoj u subotu testirano samo 727 ljudi. Pozitivan je bio 61 nalaz. To pak znači da nam je udio pozitivnih na testovima tada bio oko 8,5%. No ukupno je Hrvatska od početka pandemije testirala 129.379 ljudi, a ukupno je pozitivnih bilo 5649. Iz toga proizlazi da nam je udio potvrđeno pozitivnih na ukupan broj testiranja oko 4,7% (pogledajte interaktivnu kartu dolje).

To je relativno visok postotak; iznad europskog prosjeka. Viši postotak od nas imaju samo Bugarska (4,9%), Rumunjska (6,5%), Španjolska (7,4%) i Ukrajina (8,7%). Čak je i Švedska, koja je u srpnju još imala viši udio pozitivnih od Hrvatske (7,9%), poboljšala svoju statistiku.  Srbija trenutno ima nešto manji udio pozitivnih od 3,3%. Međutim, broj aktivnih, hospitaliziranih i smrtnih slučajeva u susjednoj zemlji značajno je viši čak i kada se gleda na milijun ljudi.

Pročelnik Katedre za javno zdravstvo i voditelj Centra za globalno zdravlje Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Splitu Ozren Polašek smatra da u Hrvatskoj imamo vrlo dobru situaciju i da je sve poprilično pod nadzorom. Optužbama Vučića da malo testiramo ne pridaje preveliki značaj.

"Srbi su loše reagirali i sada moraju naći neki način da se opravdaju, a mi smo im najbliže tu preko granice. Neka njihova rješenja bila su traljava", kaže Polašek.

Tumači da udio pozitivnih u testiranjima može značajno varirati:

"Primjerice, Njemačka je bogata i voli testirati. Zbog toga ima nizak udio pozitivnih. Naš stav je izrazito restriktivan što se tiče testiranja. Ja sam ponekad mislio da Alemka Markotić pretjeruje s takvom restriktivnom politikom. No zapravo u konačnici treba gledati mortalitet. Dok god nam on ne divlja, znači da imamo situaciju pod kontrolom čak i s nižim brojem testova, što predstavlja značajno manje financijsko opterećenje za zdravstveni sustav. Trenutno smo u nekoj optimalnoj točki kada gledamo broj testiranja u odnosu na nekontrolirane ishode bolesti".

Epidemiolog Branko Kolarić sa Sveučilišta u Rijeci smatra da se loša epidemiološka situacija ne bi mogla dugo skrivati, osobito u demokratskim zemljama.

"Vrlo brzo porastao bi broj hospitaliziranih, ljudi na respiratoru i umrlih. To se ne može dugo skrivati".

Je li nam broj smrtnih slučajeva friziran?

Hrvatska za sada dobro stoji i po broju hospitaliziranih i smrtnih slučajeva. Do sada je ukupno umrlo 158 oboljelih. S 38,24 prijavljena smrtna slučaja na milijun stanovnika, Hrvatska je jedna od najuspješnijih u borbi s covidom-19 u Europi. Čak i susjedna Slovenija ima više umrlih na milijun (57,72). Mađarska i Srbija s po 94,2 smrtna slučaja na milijun značajno su lošije od Hrvatske, a Crna Gora i BiH s preko 100 još lošije (pogledajte interaktivnu kartu dolje). U Europi su najgore redom Belgija, Velika Britanija. Španjolska, Italija i Švedska.

No ovdje treba imati na umu da ne postoji standardizirano pravilo o računanju žrtava covida-19 kojim bi se sve države jednako ravnale.

Polašek kaže da se politike zemalja znaju jako razlikovati.

"Belgijanci svakoga tko umre s covidom-19 upisuju kao da je umro od covida-19. Nijemci nikoga neće upisati kao umrlog od covida-19 osim ako je baš jasno da smrt treba pripisati komplikacijama covida-19. Hrvatska je negdje na pola puta. Nezgodno je da ne postoji standardizirana definicija po kojoj bi se moglo jasno razlučiti tko je umro od covida-19, a tko s covidom-19. Međunarodne usporedbe zbog toga trpe. Hrvatska je prilično dobra u tom razlučivanju, osobito kada uzmemo u obzir činjenicu da nas je pandemija dočekala nespremne", kaže Polašek.

Kolarić se slaže s takvom procjenom.

"Svi koji imaju covid-19 i umru od nečega što može biti posljedica te infekcije u Hrvatskoj se računaju kao da umrli od covida-19. Naime, posljedica covida-19 može biti i zatajenje srca zbog upale pluća. Kod nas se sve bolesti za koje postoji mogućnost da su povezane s covidom-19 bilježe kao smrti od covida-19. Preciznije, kao uzrok smrti bilježi se slijed patofizioloških promjena koje je potaknula bolest, u ovom slučaju covid-19", tumači Kolarić.


Branko Kolarić

Dakle, možemo reći da i po tom kriteriju Hrvatska dobro stoji. Je li moguće da, osim dobre strategije naših epidemiologa i zdravstvenog sustava, postoje neka druga moguća objašnjenja za tako povoljnu situaciju unatoč tolikom broju turista?

Turisti, osobito mladi, neće se testirati u Hrvatskoj

Jedno od mogućih objašnjenja zašto nemamo više oboljelih trebalo bi svakako potražiti u činjenici da danas obolijeva značajno više mladih, uglavnom po raznim klubovima i druženjima. A kako mladi uglavnom imaju blaže simptome, rjeđe će se testirati.

Kada je riječ o zaraženim turistima, za očekivati je da će se oni nerado testirati dok su na ljetovanju, u stranoj zemlji. Ako su još u pitanju mladi strani turisti, velika je vjerojatnost da se neće testirati ni u Hrvatskoj, niti po povratku kući. Osim ako ne moraju, kao što će morati u Njemačkoj. Mnogi će preboljeti covid-19 na nogama, kao što bi preboljeli prehladu ili gripu, barem za vrijeme dok su na odmoru. Odlazak na testiranje u stranoj zemlji za sve je neželjena komplikacija, osim ako su simptomi ozbiljni.

U prilog tome govori nedavni slučaj 10 njemačkih maturanata i dvije talijanske maturantice koji su bili pozitivni na testiranju po povratku kući s odmora na Pagu. Njemački mediji javili su da je njihovim maturantima putovanje organizirala turistička agencija specijalizirana za party putovanja. Prve simptome, nalik gripi, navodno su osjetili tek kada su se vratili s odmora, no to ne mora značiti da su se zarazili u Hrvatskoj. Budući da je vrijeme inkubacije virusa SARS-CoV-2 između 2 i 14 dana, a ponekad i do 27 dana, moguće je da je netko od njih virus donio sa sobom i ostale zarazio tijekom putovanja. Naravno, također je moguće da su se zarazili u nekom klubu u Hrvatskoj.

Kolarić kaže da je vrlo plauzibilno da imamo više zaraženih nego što ih registriramo, a smatra da doprinos turizma u tome treba mjeriti u lokalnom stanovništvu.

"Mi bismo mogli utvrditi imamo li problem s turizmom ako pratimo imamo li značajno povećanje broja zaraženih među našom populacijom u turističkim središtima", kaže Kolarić.

Obolijevanje mladih - dugoročan problem 

Iz svega navedenog mogli bismo zaključiti da u Hrvatskoj nemamo neki veći problem te da turizam nije tako opasan kako se očekivalo. Uglavnom nam oblijevaju mladi, a broj aktivnih slučajeva nam je nizak baš kao i broj hospitaliziranih i umrlih.

Polašek kaže da će, kako se stvari sada razvijaju, mladi postati glavni prijenosnici virusa.

"Na proljeće nam se epidemija primarno širila kroz poluzatvorene sustave, među starijima. Trenutno se primarno širi među mlađima koji su mobilniji, koji se manje boje i izloženi su većim rizicima. To je u neku ruku dobro jer je rizik za teške kliničke slike i smrt kod njih značajno niži. U konačnici imamo bolju situaciju čak i ako imamo više potvrđenih slučajeva", kaže Polašek.


Ozren Polašek

"Brojni mladi danas čak otvoreno negiraju postojanje korone. Ljudima je dosta straha od covida-19 i najradije bi isključili prekidač i rekli gotovo je. Razlog za veći udio mladih među oboljelima također može biti to što su se stariji počeli ozbiljnije štititi jer su shvatili da su u opasnosti. Do sada smo imali 10-ak raznih virusa koje su mladi prebolijevali kao trivijalne prehlade. Za mlade je i covid-19 relativno trivijalna bolest, barem što se tiče simptoma. Stoga bi ga mladi mogli prenositi, a kada najosjetljiviji kroz nekoliko godina poumiru, ovaj će virus postati nevažan. To je, nažalost, vrlo izgledan scenarij", tumači Polašek.

No iskustva pokazuju da cirkuliranje virusa među mladima baš i nije blagoslov. Naime, mladi ljudi koji su se zarazili tijekom ljetnih praznika vratit će se svojim obiteljima među kojima može biti rizičnih članova, starijih ili bolesnih. Konačno, istraživanja su pokazala da covid-19 čak i kod mladih može uzrokovati neke probleme koji će se dugoročno manifestirati.

"Mnogi koji se zaraze covidom-19 će u nekom trenutku otkriti neki problem u organizmu", upozorava Polašek.

"To bi se moglo dogoditi i da se širi neka luđa gripa. Epidemije otkrivaju osjetljive pojedince u populaciji. Oni su skriveni dok god nema epidemije. Kada se ona pojavi i počne se širiti, bolest ih pronalazi i otkriva neku njihovu slabu točku", upozorava naš stručnjak za javno zdravlje.

Problem noćnih klubova

Obojica znanstvenika slažu se da su trenutno najveća žarišta noćni klubovi. No taj problem nije lako riješiti na što su ukazala događanja mladih u susjednoj Srbiji, ali i drugdje u svijetu. Ako se mladima onemogući noćni život, oni svoje nezadovoljstvo, bunt i agresiju lako mogu demonstrirati na ulicama. Osim toga političari se uglavnom ne vole zamjerati ni vlasnicima klubova, kao što se ne vole zamjerati ni crkvama.

Polašek kaže da smo sada u fazi ispipavanja koje nas stvari mogu ozbiljnije ugroziti, a koje ne.

"Neke stvari za koje smo mislili da su nevažne, poput vjenčanja, ispale su problem. Za neke druge, poput turizma, za koje smo misli da će nas ozbiljno ugroziti, ispalo je da nisu tako opasne. Klubovi su svakako problem. Svaka zemlja je drugačija, a mi sada nastojimo utvrditi što za nas predstavlja rizik. U startu smo svi počeli nositi rukavice. No danas vidimo da nam one ne trebaju. Naprotiv, bolje je često prati ruke dezinficijensom ili sapunom. U tom plesu s virusom moramo vidjeti što pogoduje njegovom širenju, a što ga blokira", kaže Polašek.

Slično misli i Kolarić.

"Noćni klubovi jesu ozbiljan problem jer se ondje mogu zaraziti mnogi mladi koji neće imati ozbiljnijih problema. Ja nisam bio za otvaranje klubova ni u lipnju. U njima je jako teško održati distancu. Ljudi se napiju, viču glasno jedan drugome u lice kako bi nadglasali glazbu, pljuckaju se, grle i ljube. Ondje je sigurno rizik veći, čak veći nego na svadbama", poručuje Kolarić.

Želite li momentalno primiti obavijest o svakom objavljenom članku vezanom uz koronavirus instalirajte Index.me aplikaciju i pretplatite se besplatno na tag: koronavirus

Index.me aplikaciju za android besplatno možete preuzeti na ovom linku, dok iPhone aplikaciju možete preuzeti ovdje.

Pročitajte više