SVAKO hapšenje poznate osobe zbog droge, poput onog beogradskog glumca Baneta Vidakovića, puni medijske stupce. Dok se danas ne vjeruje da poznati imaju kontakta s drogom sve dok s njom ne padnu, u Jugoslaviji su imali zanimljive načine detekcije. Skandale je izazivala i marihuana, kao što dokazuju dva teksta koja donosimo u suradnji s Yugopapirom.
Rujan 1985: Nedavno je u jednom našem tjedniku objavljen tekst u kome se neargumentirano napadaju beogradski rokeri kako su ortodoksni narkomani.
Vjerojatno je povod za pisanje takvog teksta bio Tifa, pjevač Bijelog dugmeta, oko koga se ovih dana digla velika prašina. On je ključni svjedok na suđenju u Sarajevu sedmorici dilera droge, koji su tvrdili da su između ostalog i njemu prodavali LSD.
Međutim, čitajući spomenuti tekst, dolazi se do zaključka da se samo beogradski rokeri, i to oni najpopularniji, drogiraju pušeći travu. U tekstu se kao glavni dokaz da i Bajaga puši marihuanu spominje majica koju on nosi na svojim nastupima, na kojoj je nacrtan cvijet biljke izvaneuropskog porijekla, koji, uvjeren sam, nitko do sada nikada nije ni vidio.
Ali autor tog teksta kaže da je to cvijet kanabisa, biljke koja se sušenjem pretvara u marihuanu. Ako je to dokaz da je Bajaga narkoman, onda su narkomani i svi oni koji su bar jednom izgovorili riječ droga, ili "trava", ili LSD
U tekstu su spomenuti i Laki pingvini. Za njih autor tvrdi da su prošle godine na Jugotonovoj promociji, koja se održavala na splitskom festivalu, pred oko 500 ljudi, sjedeći za stolom, pušili marihuanu. Kao dokaz je naveo da su tobože bili dosta veseli?!
Ova optužba i dokaz su zaista smiješni. Tko još na javnom mjestu puši marihuanu? To bi možda napravili samo luđaci ili neki iskompleksirani idioti, koji bi kasnije uživali čitajući svoje ime u krimi rubrici dnevnih novina. A u grupi Laki pingvini takvih tipova nema! To su dobri momci, odlični studenti, vode normalan život i nitko od njih nema ama baš nikakve veze s drogom.
Jedino što zaista vole "uzeti" su lijepe djevojke i "namještaj" (određena količina bijelog vina i vode u čaši od 2 dl). Ovo posljednje svima u bendu je jedino omiljeno piće.
Ostali poznati beogradski rokeri u dotičnom tekstu su samo imenovani kao osobe koje konzumiraju drogu, ali za njih autor nema "dokaze" kao za Bajagu i Lake pingvine.
Bajaga i instruktori su bend broj jedan u Jugoslaviji i u svojoj diskografskoj kući PGP. Ovakva neosnovana glupost sigurno im puno neće naškoditi. Ali u istoj diskografskoj kući posljednjih dana puno pažnje poklanja se grupi Laki pingvini, koja trenutno završava snimanje svog najnovijeg LP-a. Po beogradskim glazbenim krugovima već je počela kružiti priča kako će im ploča biti vraški dobra - najbolja do sada. Osam pjesama - osam hitova!
Hoće li njima ova neosnovana optužba pokvariti planove s predstojećom pločom, vidjet ćemo!
Napisao: Aleksandar Živković (ITD, 1985.)
Tifa i Nele u "Sarajevskoj aferi"
Ovih dana najaktualnija i najzahvalnija tema za novinske stupce je "sarajevska afera", vezana za drogu i neka poznata imena iz svijeta pop glazbe. Gotovo da nema novina koje, uz senzacionalni naslov, ne objave sliku Mladena Vojičića Tife, još svježeg vokalnog soliste Bijelog dugmeta, ili barem sliku dr Neleta iz Zabranjenog pušenja, koji se također vezuje za neka od događanja u vezi s drogom.
Droga, ta mrska stvar koja je već toliko mladih i još naivnih poslala na onaj svijet, ovih dana postaje najčešće izgovarana riječ i posredno sudjeluje u povećanju tiraža ploča i časopisa.
Što je najzanimljivije, ovakvu propagandu bi samo poželjeli mnogi proizvodi domaće industrije. Sve ovo me pomalo podsjeća na one filmove erotskog sadržaja koji su se nekada davali u kinima isključivo samo za starije od osamnaest godina (kako je pisalo na plakatima), a da si u tom momentu upalio svjetlo u dvorani, ne bi zatekao gotovo nikoga starijeg od spomenutih 18.
Ne treba diskutirati na ovim stranicama je li Tifa uživao drogu ili ne, on je ionako marginalna pojava u spomenutom cirkusu. Pitanje je kako će se kompletan "jazz" odraziti na gomile klinaca širom Juge koji se, sigurno, u velikoj većini stvari identificiraju sa svojim idolima.
Hoće li kompletna prašina koja se oko svega uzvitlala pomoći da se postotak umrlih od LSD-a smanji ili poveća? Sjećam se Đoleta iz naše ulice, umro je od prekomjerne doze koju je sam sebi ubrizgao u venu. Ne sjećam se da je netko objavio njegovu sliku u novinama (izuzev njegove majke koja je dala sliku za osmrtnicu).
Gomile beogradskih mladića i djevojaka su odavno na onom svijetu (ili su na najboljem putu da to budu), ali im nikada nitko nije posvetio ovoliko pažnje kao sada Tifi, koji, iskreno govoreći, i nije pravi narkoman, točnije, nije u životnoj opasnosti kao stotine drugih, anonimnih.
Sjetite se samo nedavne gužve oko bolnice za narkomane koja se trebala sagraditi na Dedinju. Stariji iz mjesne zajednice su danima osporavali davanje suglasnosti, pod izgovorom da bi takva ustanova, između ostalog, kvarila njihovu djecu. Nije bitno što neka druga djeca nemaju ni najosnovnije uvjete da ozdrave.
Također, nije bitno što su to uglavnom baš "njihova" djeca, jer statistika pokazuje da drogu uživaju mladići i djevojke dobro situiranih roditelja.
Uvijek se droga na ovim meridijanima smatrala marginalnom pojavom, možda je "sarajevska afera" posljednji voz da je konačno shvatimo ozbiljno. "Topla braća" su u Americi donedavno shvaćana na jedan način, a pojavom side, kada se svi posredno osjećaju ugroženima, na sasvim drugi način. Dok se susjedovo dijete drogira, to je i zabavno i uzbudljivo, to je "haj", ali kad vaše "prevrne očima", onda to i te kako zaboli...
Bregović će još bolje prodati ploču, jer tekstovi o Tifi i njegovom poroku sasvim suprotno utječu na klince od onoga kako pedagozi zamišljaju. Govori li vam pregršt cvijeća koji svakodnevno osvane na grobu Jima Morrisona nešto o tome kako se treba boriti protiv droge? Ako još niste shvatili, onda vam ni ovaj tekst neće pomoći...
Napisao: Srđan Marjanović (ITD, 1985.)