Pitali smo Gorana Selaneca kojih mu je pet omiljenih knjiga

Foto: Sanjin Strukic/PIXSELL

GORAN Selanec sudac je Ustavnog suda Republike Hrvatske.

ROĐEN je 1976. u Zagrebu. Diplomirao je na zagrebačkom Pravnom fakultetu 2000. godine, a već dvije godine kasnije magistrirao je na temu Europske konvencije o pravima čovjeka i njihov utjecaju na hrvatski pravni sustav. Magistrirao je i doktorirao na jednom od najprestižnijih američkih sveučilišta - University of Michigan.

Radio je na Pravnom fakultetu na katedrama za ustavno, pa za europsko pravo, a od 2009. do 2012. radi kao nacionalni stručnjak za ravnopravnost spolova pri Mreži nacionalnih pravnih stručnjaka za ravnopravnost spolova Europske komisije. 2012. postaje i prvi hrvatski predavač na Akademiji europskog prava - Europäische Rechtsakademie, koju je osnovala Europska unija.

U javnosti je postao poznat kao zamjenik pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, a 2017. je izabran za suca Ustavnog suda.

O svom izboru knjiga Selanec kaže: “Misija je nemoguća. Izabrati 5 najboljih, najdražih, "naj ovo ili ono" knjiga je otprilike kao Schrödingerov eksperiment. Bit će onih 5 koje odrede okolnosti nekog trenutka u kojem čovjek bira. U moru opcija o kojima sam razmišljao odlučio sam se navesti onih 5 za koje mislim da su me formirale kao osobu koja je došla u priliku nositi odgovornost koju danas nosi. Ovo je tih 5 ovog mog 'kvantnog' trenutka.”

Lav Nikolajevič Tolstoj - Ana Karenjina

Jedna od onih koje su me obilježile s liste lektire mog doba. Karenjina mi je važna jer sam vjerojatno prvi put bio prisiljen razmišljati da ono što često nazivamo sudbinom u biti nije predodređeno nekom nevidljivom silom, već vrlo konkretnim društvenim okolnostima u kojima živimo. Okolnostima koje često nismo sami stvorili ni kao pojedinci ni kao neki širi društveni kolektiv običnih ljudi, već su rezultat institucionalizacije moći neke specifične dominantne skupine. Karenjina i Vronski su u svom izboru bili ograničeni silom utkanom u strukturu gotovo svakog društvenog odnosa njihovog trenutka, ne pukom sudbinom. Čitajući Karenjinu u srednjoškolskom vremenu, tu silu sam više "osjećao" nego što sam je bio sposoban racionalizirati i imenovati. To je stiglo godinama kasnije. 

Catharine A. MacKinnon - Feminism Unmodified

MacKinnon opisuju kao začetnicu i vodeće ime smjera unutar feminističkog pristupa pravu kao praktičnoj struci i znanstvenoj grani koji nosi naziv "radikalni feminizam". Naravno, čim se nešto opisuje kao radikalno (na što je sama MacKinnon vjerojatno izuzetno ponosna), jasno je da izaziva žustre rasprave i kontroverze. S MacKinnon se nećete složiti u svemu. No ono zašto me se Feminism Unmodified dojmio je činjenica da i dalje predstavlja najjasniji i najuvjerljiviji izraz ideje da društvena nejednakost polovice čovječanstva nije rezultat pojedinačnih nesretnih slučajeva nepovoljnog postupanja prema nekoj pojedinačnoj ženi u odnosu na nekog pojedinačnog muškarca. Ona je posljedica društvenih kriterija organizacije odnosa koji su krojeni prema interesima i načinu života samo jednog spola i duboko su utkani u samu strukturu svakodnevice. Moć kojom jedna skupina dominira nad drugom nije centralizirana u nekim jasno identificiranim tijelima državne vlasti. Ona je utkana u naš društveni identitet. Nejednakost je tradicija, način društvenog postojanja. Ono što u navali na njene argumente često ostaje zanemareno je da MacKinnon ne smatra da su takvim sustavom društveno institucionalizirane strukturalne nejednakosti diskriminirane samo žene ili da ne postoji značajna skupina žena koja društveno ne profitira od održavanja takvog sustava.

Jevgeniji Ivanovič Zamjatin - Mi

Remek-djelo književnosti, remek-djelo političke filozofije i remek-djelo distopijskog SF žanra. Inspiracija za Orwellovu 1984. Nijedan tekst, uključujući klasike političke teorije poput Lockove Dvije rasprave o vladavini ili kasnijih Rawlsovih Teorija pravde ili Razove Moralnosti slobode, nije uspio tako uspješno ugraditi u moj svjetonazor vrijednost osobne autonomije, predanost slobodi kritičkog izražavanja i slobodi izbora, odnosno bojazan od dominacije jednoumlja i prezir prema autokratskim režimima.

W.E.B. Du Bois - The Souls of Black Folk

Zbirka eseja pisanih iz osobnog iskustva autora kao jednog od rijetkih društveno priznatih intelektualaca koji je pripadao Afroameričkoj manjini u američkom društvu početkom 20. st. Eseji sadrže izuzetno precizne, a ujedno gotovo poetske opise iskustava Afroamerikanaca u društvu koje je tada, kao i danas, bilo prožeto rasizmom. Knjiga je priznata kao jedno od pionirskih djela u tada novoj znanstvenoj grani sociologije. Na mene je najvećim dijelom utjecala zbog težine izbora koji je proganjao Du Boisa gotovo čitav život: ispuniti sav svoj intelektualni potencijal uz cijenu odlaska iz svoje manjinske zajednice i kulture koja ga je najvećim dijelom oblikovala kao osobu, s obzirom na to da je prilika za intelektualni rast bila ograničena samo na institucije i okruženja u kojima dominiraju bijela većina i kultura, ili podrediti osobni razvoj razvoju svoje manjinske zajednice, znajući da je vjerojatno kako puno ostvarenje tog puta neće vidjeti za svog života. 

Morton Horwitz - The Transformation of American Law, 1870 - 1960: The Crisis of Legal Orthodoxy

Nevjerojatno bogat povijesni pregled razvoja pravnog sustava u SAD-u u razdoblju kada je ta država postajala ne samo svjetska velesila već i "svjetionik demokracije". Jedno od najutjecajnijih djela u grani pravne povijesti uopće. Knjiga je nastavak također slavljenog prvog dijela. Bilo bi izuzetno zanimljivo vidjeti što bi treći dio imao za reći s obzirom na pad ugleda i utjecaja tog pravnog sustava kojem svjedočimo. Meni je vrijedno prvenstveno zbog izuzetno praktičnog opisa prelaska jedne pravne kulture iz faze pseudoznanstvenog shvaćanja prava koje često označavamo kao pravni formalizam u modernu koju je obilježio smjer pravne misli poznat kao "pravni realizam". Djelo je izrazito kritičan uvid u razvoj prava kao izuzetno učinkovitog i moćnog mehanizma društvene kontrole koje bez velikih promjena u samom sadržaju svojih pozitivnih normi može služiti vrlo različitim vrijednostima i društvenim interesima. Pravna norma nikad nije niti može biti fiksna. Uvijek je podložna tumačenju. Tumače je prvenstveno sudovi. Ista pravna norma tako može ostati nepromijenjena u svom tekstualnom izričaju kroz dugi period, ali njeno tumačenje usmjerava društvo u smjerovima koji mogu biti doslovno dijametralno suprotni. Ono što Transformacija pokazuje je da od tog priznanja ne treba bježati. Upravo suprotno, ako je nešto opasno, to je negacija ovog fenomena. Priznati činjenicu da je pravni tekst uvijek otvoren za različita tumačenja znači stvoriti prostor za kritički uvid u vrijednosti (i interese) koji stoje iza nečijeg čitanja pravnog teksta.
 

Pročitajte više

 

Pročitajte više