Prije točno sedam godina ušli smo u EU. Gdje smo bili tada, a gdje smo sada?

Foto: Index/Pixsell/Marko Lukunic

PRVOG dana srpnja 2013. godine Hrvatska je postala punopravnom članicom EU.

Kada se danas, sedam godina kasnije, podvuče crta, malo tko će reći da nam se članstvo u prestižnom EU-klubu, unatoč svim propustima, nije isplatilo. Hrvatska je, naime, ulaskom u EU postala dijelom jedinstvenog tržišta s oko pola milijarde potencijalnih potrošača. Članstvo u EU pomoglo nam je i u jačem uklapanju u globalizacijske trendove, a od njega smo imali i sasvim opipljive ekonomske koristi. 

Koristi od članstva su velike, ali imamo i puno propusta

O tome, uostalom, dovoljno govore i brojni pokazatelji. Primjerice, 2012. godine hrvatski je bruto domaći proizvod (BDP), prema podacima HNB-a, iznosio oko 44 milijarde eura, a do kraja prošle godine ukupna vrijednost roba i usluga proizvedenih unutar hrvatskih granica popela se na oko 54 milijarde eura, što je oko 10 milijardi eura više. Porastao je i BDP po stanovniku: dok je 2012. godine taj pokazatelj iznosio nešto manje od 10.500 eura, 2019. godine je dosegao gotovo 13.300 eura. Ubrzao se i gospodarski rast, pri čemu valja voditi računa da smo u EU ušli dok smo još bili u recesiji, pa smo 2012. godine, prema podacima središnje banke i državne statistike, zabilježili pad gospodarske aktivnosti od 2,2 posto, dok smo 2019. imali rast BDP-a od 2,9 posto. 

Članstvo u EU naše je tvrtke snažno usmjerilo prema jedinstvenom europskom tržištu. Ono je, doduše, i prije ulaska Hrvatske u EU bilo naš vodeći vanjskotrgovinski partner, no nakon pristupanja Uniji dodatno smo se povezali s njim. Dogodila se i kakva-takva internacionalizacija hrvatskoga gospodarstva, sa sve većim značajem izvoza roba i usluga u ekonomskom životu. Inventura sedmogodišnjice hrvatskoga članstva u EU svakako mora obuhvatiti i javne financije, u segmentu kojih je napravljen iskorak u dovođenju u red stanja u državnoj blagajni. 

Pretekla nas je i Rumunjska, samo je Bugarska u EU iza nas 

Ipak, u odnosu na druge nove članice EU, Hrvatska svoje članstvo u EU, upozoravaju ekonomisti, nije uspjela dovoljno iskoristiti. U prilog tome govori i podatak da nas je posljednjih godina po stupnju razvijenosti pretekla čak i Rumunjska, pa smo sada, s Bugarskom, na samom začelju ljestvice EU. Razina životnog standarda, iskazana u BDP-u po stanovniku u odnosu na prosjek Unije, pokazuje da smo  2012. godine bili na 61 posto Unijina prosjeka, dok smo lani dosegli samo 65 posto prosjeka EU. Drugim riječima, nismo tapkali na mjestu, ali napredovali smo znatno manje nego što se to očekivalo. 

>> Koliko smo zapravo siromašni? Toliko da će nam trebati godine da stignemo Rumunje

Hrvatska je proteklih godina znatno smanjila i nezaposlenost, ali smanjenje broja nezaposlenih ponajprije je posljedica otvaranja tržišta rada drugih članica EU za hrvatske radnike. Posljednja članica koja otvara svoje tržište rada za naše radnike je Austrija, kojoj 1. srpnja istječe sedmogodišnje prijelazno razdoblje koje su u Beču odlučili iskoristiti kada je riječ o ograničenju slobode kretanja hrvatske radne snage.  

Unatoč tome, ekonomisti ističu kako je Hrvatskoj članstvo u EU itekako koristilo. 

Bez članstva u EU bilo bi nam još gore

"Članstvo u EU nam se svakako isplatilo jer, da nije bilo tog članstva i priljeva kakvih-takvih novaca iz fondova EU, teško da bi Hrvatska uopće mogla uhvatiti ritam gospodarskog rasta kakav imamo posljednjih godina", ocjenjuje za Index Željko Lovrinčević iz zagrebačkog Ekonomskog instituta. 

Željko Lovrinčević

"Hrvatska bi još uvijek bila u dubokoj krizi da nije bilo članstva u EU. Od EU smo najviše dobili integraciju u europsko i svjetsko tržište, što su posebno iskoristile naše tvrtke, a porastao nam je i izvoz. Ukratko, članstvo u EU nam je omogućilo da se danas, sa Slovenijom, znatno razlikujemo od ostatka bivše Jugoslavije, koji još nije u EU", poručuje za Index ekonomski analitičar Damir Novotny.

No oba naša sugovornika upozoravaju i na naličje dosadašnjeg hrvatskog članstva u EU. To se, prije svega, odnosi na neprovođenje ključnih reformi, od kojih su dosad zazirale sve hrvatske vlade. Osim toga, i dalje imamo razmjerno slabe institucije, kao i raširenu korupciju u društvu. Nismo uspjeli privući ni veća strana ulaganja, posebno greenfield, ona koja kreću „od nule“, a za posljedicu imaju rast zaposlenosti, proizvodnje i izvoza. Hrvatski problem ostaje i premali značaj inovacija u ekonomskom životu, po čemu znatno zaostajemo za drugima u EU. 

Nismo ušli ni u eurozonu ni u Schengen

Hrvatskoj dosad nije pošlo za rukom ući ni u eurozonu i Schengen, što vlasti u Zagrebu smatraju jednim od strateških ciljeva. Prvi korak prema članstvu u eurozoni trebali bismo napraviti ulaskom u Europski tečajni mehanizam II. (ERM-II) pa se uvođenje eura, ne dogodi li se nešto nepredviđeno, može očekivati 2023. godine, odnosno 10 godina od pristupanja EU. 

Sa Schengenom je situacija nešto složenija, kako zbog meke granice prema BiH, što je u Hrvatskoj i sada vruće političko pitanje, tako i zbog nevoljkosti pojedinih članica Schengena da nastave širiti zonu bez granica. Hrvatska je, doduše, ispunila tehničke uvjete za članstvo u Schengenu, no otvorenim ostaje pitanje kako će u budućnosti izgledati schengenski prostor, s obzirom na to da su migrantska kriza i pandemija koronavirusa vratile granične kontrole među državama članicama. Do članstva u Schengenu Hrvatima kao utjeha ostaje da po cijeloj EU, pa i šire, mogu putovati samo uz predočenje osobne iskaznice. 

Hrvatska ostala izvan regionalnih blokova u EU

Hrvatska je u EU bila manje uspješna i u političkom smislu. Bez obzira na politički značajno predsjedanje EU-om u prvoj polovici ove godine, analitičari su u više navrata upozorili da se hrvatski glas u Bruxellesu slabo čuje.To ne čudi ako se uzme u obzir da spadamo među manje i siromašnije članice, ali ostaje činjenica i da Hrvatska nije dovoljno poradila na povezivanju s drugim sličnim i bliskim članicama kako bi njen glas u institucijama EU bio jači. 

Ovdje je dovoljno navesti da sličan pristup, model bloka, koriste brojne druge članice pa su tako Poljska, Češka, Slovačka i Mađarska povezane u Višegradsku skupinu, dok Estonija, Latvija i Litva nastupaju kao baltički blok, a posljednjih je godina afirmirana i suradnja Rumunjske, Bugarske i Grčke kao svojevrsnog balkanskog bloka unutar EU. Slične regionalne inicijative postoje i kod starih članica pa tako Belgija, Luksemburg i Nizozemska nastupaju kao Beneluks, dok skandinavske zemlje, uključujući i one koje nisu u EU, također u mnogočemu nastupaju zajednički.

EU je u koronakrizi za Hrvatsku tzv. sigurnosni kišobran

Analitičari s kojima smo razgovarali smatraju da će se u narednim godinama nastaviti integracija Hrvatske u EU. Opstanak EU i daljnju integraciju članica, ističu, neće zaustaviti ni Brexit, a ni koronakriza. Za Hrvatsku se članstvo u EU pokazuje posebno korisnim u koronakrizi koja je naše gospodarstvo snažno uzdrmala. 

"Iako mnogi misle suprotno, uvjeren sam da će se EU nastaviti integrirati i nakon Brexita. U tom smislu, i Hrvatska će se nastaviti integrirati s ostalim članicama, posebno s Njemačkom", ističe Novotny.


Damir Novotny

"EU se u koronakrizi pokazuje kao svojevrsni 'sigurnosni kišobran' za Hrvatsku", zaključuje Lovrinčević.


Kao ciljeve hrvatskog članstva u EU u narednim godinama naši sugovornici ističu članstvo u eurozoni i Schengenu. Na domaćem planu, smatraju, potrebno je ubrzati reforme, poboljšati poslovnu klimu i privući investicije, kao i bolje iskoristiti novac iz fondova EU. Tek tada moći ćemo reći da smo se u potpunosti integrirali u EU i da smo iskoristili prednosti članstva u njoj.   

Pročitajte više

 

Pročitajte više