KADA čujemo izraze poput paralelnog, zrcalnog ili mnogobrojnog svemira odmah nam na pamet padnu filmovi znanstvene fantastike ili neke većini populacije nerazumljive i nepotvrđene teorije moderne fizike. Pogotovo smo sumnjičavi ako nam netko kaže da se nešto takvo može eksperimentalno dokazati. No ako se ideja empirijske potvrde takve realnosti predstavi u uglednom znanstveno-popularnom časopisu, zasigurno će mnogima zagolicati maštu i ozbiljno zaokupiti pozornost.
Nešto takvo upravo se dogodilo. U časopisu New Scientist osvanuo je članak o mogućoj eksperimentalnoj potvrdi postojanja zrcalnog svemira, i to onog zrcalnog svemira koji dodiruje našu stvarnost. U takvom prostoru satovi idu unatrag, auti se voze u suprotnom smjeru, a članak koji čitate pisan je zdesna nalijevo. Mnogima se takav scenarij čini kao iz Carrollovog romana "Alisa s druge strane ogledala", u kojem je glavni lik išao naprijed jedino ako je hodao unatrag. No za fizičarku Leu Broussard s instituta Oak Ridge National Laboratory takva ideja paralelnog svemira koji je zrcalna slika našega stvarna je kao što je nekome drugome stvarna ideja letećih taksija.
Zrcalni atomi i zrcalni planeti
Broussard se bavi lovom, odnosno potragom za svemirom koji je identičan našem, jedino što je u njemu sve obrnuto. On sadrži zrcalne atome, zrcalne molekule, zrcalne planete i zvijezde. U njemu se čak nalaze i naši zrcalni životi. Ako takav svemir postoji, pretpostavlja se da se nalazi odmah pored našeg te da neke čestice čak mogu skakati iz jednog u drugi.
Nakon desetljeća spekulacija o postojanju takve realnosti, uskoro bi u pogon trebali krenuti prvi eksperimenti koji bi nas mogli odvesti s onu stranu ogledala. Kada bi se pronašli dokazi postojanja zrcalnog svemira, ne bi se promijenilo samo naše shvaćanje realnosti nego bi se našli odgovori na neka pitanja o svemiru koja već desetljećima muče znanstvene umove.
Sve je počelo Nobelovom nagradom
Ključna simetrija u fizici čestica je paritet koji zahtijeva da sve ostane isto čak i ako se, kao u ogledalu, obrnu pozicije ili orijentacije. Kineski znanstvenici Tsung Dao Lee i Chen Ning Yang osmislili su eksperiment koji je trebao testirati postoji li nepravilnost u paritetu, a znanstvenica Chien-Shiung ga je i sprovela. Rezultati su pokazali da u nekim slučajevima dolazi do prekida pariteta. To je bilo toliko veliko otkriće da su Lee i Yang (mada ne i Wu) već sljedeće godine dobili Nobelovu nagradu za fiziku.
"Lee i Yang smatrali su da do prekida pariteta dolazi zato što postoji neki drugi sektor u kojem je paritet prekinut u suprotnom smjeru", rekao je fizičar Zurab Berezhiani sa sveučilišta L’Aquila.
Njihovu početnu ideju dalje su razradili znanstvenici poput Broussard i Berezhianija. Berezhiani čak smatra da smo već i prije zabilježili neke dokaze postojanja zrcalnog svemira.
Tajna je u slobodnim neutronima
Naime, talijanski fizičar uvjeren je da se otisci paralelne stvarnosti mogu naslutiti u ponašanju neutrona. Tijekom vremena, neutroni izvan atomske jezgre, takozvani slobodni neutroni, raspadaju se u elektrone i protone. Vijek trajanja slobodnih neutrona može se mjeriti na dva načina, no problem je u tome što oni pokazuju različite rezultate. Prema jednom modelu oni žive u prosjeku 14 minuta i 39 sekundi, a prema drugome 14 minuta i 48 sekundi.
"Tu nastaje problem. Ta dva mjerenja trebala bi pokazivati iste rezultate", rekao je Berezhiani.
"Prema zrcalnom modelu, neutroni osciliraju između jednog i drugog svemira. Kada prolaze kroz magnetsko polje, pojačava se vjerojatnost oscilacija", dodao je.
Takvo objašnjenje sugerira da su neutroni samo djelomično prisutni u našem svemiru te da dio vremena provode u paralelnom, kada ne možemo detektirati njihovo emitiranje protona.
Fizičarka Broussard i njeni kolege nedavno su osmisli eksperiment koji bi mogao testirati Berezhianijevu teoriju da magnetsko polje uzrokuje oscilacije neutrona. Provest će ga u Švicarskoj. Ako pokus pokaže da se njihov broj mijenja uvođenjem ili ukidanjem magnetskog polja, to bi sugeriralo postojanje zrcalnog svemira.