HRVATSKA je danas potpisala sporazum kojim je konačno postala pridružena članica jedne od najvećih i najuglednijih znanstvenih institucija na svijetu European Organization for Nuclear Research (CERN).
U 13 sati potpisale su ga ministrica znanosti Blaženka Divjak i direktorica CERN-a fizičarka Fabiola Gianotti, u prisutnosti znanstvenika koji rade u CERN-u i premijera Andreja Plenkovića.
Prilika za razvoj znanosti i tehnologije i za poticanje izvrsnosti
Jedan od najbližih suradnika ministrice, fizičar Tome Antičić, bivši ravnatelj Instituta Ruđer Bošković, tom je prigodom za Index rekao da CERN za Hrvatsku znanost znači priliku za poticanje izvrsnosti.
"U tom centru izvrsnosti posvećeni su razvoju novih tehnologija u elektronici, u informatici, fizici čestica, u inženjerstvu, ali i u tehnici hlađenja, u napajanju električnom energijom itd.", rekao je Antičić.
"Naši znanstvenici moći će dobiti pristup ogromnim bazama podataka, razmjeni znanja i ljudi, ali i edukacija i ideja, jer u CERN-u se, na gotovo idealan način, sljubljuju rezultati fundamentalnih istraživanja i njihove neposred¸ne primjene u razvoju vrhunskih tehnologija. Za Hrvatsku high-tech industriju ulazak u CERN znači razvojnu priliku. Priliku da naše high-tech tvrtke sudjeluju u natječajima vrijednim više od dvije milijarde kuna godišnje - od izrade dijelova potrebnih za izgradnju akceleratora i slične opreme u laboratorijima do razvoja robotike i rješenja za analize ogromnih količina podataka i umjetne inteligencije. Možete samo zamisliti što jedna takva referenca znači za razvoj kompanije i otvaranje novih radnih mjesta nekom mladom hrvatskom start up-u ili pak high-tech kompaniji", pojasnio je.
Ovu prigodu iskoristili smo za nešto opširniji razgovor s još jednim našim fizičarom, Ivicom Puljkom, koji već godinama surađuje na brojnim projektima CERN-a, a sudjelovao je i u otkriću Higgsova bozona.
Divjak i Gianotti
Što za vas znači ovo pridruživanje Hrvatske? Kako to doživljavate?
Danas je jedan od mojih najljepših dana u cijeloj mojoj profesionalnoj karijeri jer će Hrvatska potpisati ugovor o pridruženom članstvu u CERN-u. Ja to sanjam već više od 25 godina, od kada sam 1993. otišao na CERN gdje sam napravio diplomski, magisterij i doktorat. Kasnije sam ondje sudjelovao u otkrivanju Higgsova bozona. Stoga je to za mene uistinu jedan emotivan događaj kojem se jako veselim.
Možete li nam reći koliko mi u tome kasnimo? Pretekla nas je čak i Srbija, zar ne?
CERN je osnovan prije 60 godina, a Jugoslavija je bila jedna od 12 zemalja osnivačica. Kasnije se povukla i više se nije vratila. Kada se raspala, svaka zemlja trebala se uključiti zasebno. Hrvatska je tada bila najnaprednija od svih zemalja bivše Jugoslavije u toj vrsti suradnje, međutim, nije se nikada odlučila priključiti CERN-u. Srbija je još prije 10-ak godina postala pridružena članica, a sada će postati i stalna. Slovenija je prošle godine postala članica. Dakle, te zemlje su nas pretekle, no naravno, nikada nije kasno.
Kakva je suradnja s CERN-om bila do sada i što će se promijeniti s ovim ulaskom u pridruženo članstvo?
Suradnja je već do sada bila dobra. Naime, sama činjenica da Hrvatska dobro surađuje jedan je od važnih kriterija za učlanjivanje. Postoje tri uvjeta da se zemlja pridruži CERN-u. Prvi je da imate znanstvenike koji su spremni za takvu suradnju i već aktivni. Drugi je da imate industriju, odnosno gospodarstvo koje u tome može sudjelovati, a treći da imate političku volju. Prvi je već odavno ispunjen, među ostalim, zahvaljujući podršci gospodarstva, sveučilišta i drugih institucija. Svima njima treba zahvaliti. Sada konačno imamo ispunjen i treći uvjet - imamo i političku volju.
Drugi uvjet, spremnost industrije također smo u nekoj mjeri već ranije ispunjavali, zar ne?
Da, bilo je toga, mi smo zapravo u CERN mogli ući još prije 10-ak godina. Ministarstva su nas uvijek podržavala. Proces priključivanja prvi je put konačno krenuo za vrijeme SDP-ove vlade. To su gurali ministar Željko Jovanović i njegov zamjenik Saša Zelenika. Oni su čak osigurali i potrebna sredstva i sve ostalo. Nakon što su oni otišli sa svojih pozicija, taj je proces bio malo zapostavljen, no konačno je s ovom vladom doveden do potpisivanja.
Na koji način to potpisivanje može pozitivno utjecati na razvoj sofisticirane tehnologije i industrije u Hrvatskoj? Poznato je da je Končar radio vrlo napredne i složene uređaje za CERN. Kakva nam se sada prilika otvara?
Končar je još prije 40-ak godina radio vrlo kompleksne magnete za CERN. To je stvarno bilo jako dobro. Nakon toga, prije 20-ak godina napravili su neke dijelove za detektor na kojem radi naša ekipa i to je stvarno bilo jako dobro. To je jedan od najkompleksnijih uređaja koji su ikada napravljeni u znanosti. Končar je čak dobio nagrade za to. Naravno, tu postoji još puno mogućnosti za suradnju. Nakon današnjeg potpisivanja naše će firme čak moći sudjelovati u natječajima koje raspisuje CERN. Moći ćemo još više sudjelovati u razvoju visokih tehnologija, a cijeli posao bit će još strukturiraniji. Imat ćemo čak i ljude koji će se profesionalno baviti povezivanjem hrvatske industrije s CERN-om.
Hoćete reći da će postojati tim ljudi koji će raditi na povezivanju CERN-ovih projekata s našom industrijom i transferom tehnologija?
Točno. Svaka zemlja koja je članica CERN-a ima neku službenu osobu kojoj je zadatak da prati njihove natječaje, razvojne projekte i potom motivira i CERN i našu industriju da u tome surađuju.
Koliko to može biti ozbiljna niša u privredi zemalja članica? Je li to nešto jako usko specijalizirano i malo, ili može imati neki uistinu vrijedan potencijal? Što pokazuju iskustva drugih zemalja?
To se može usporediti sa članstvom u EU. Ono nam je donijelo niz prilika da iskoristimo mogućnosti. No koliko ćemo takve potencijale iskoristiti, to će ovisiti isključivo o nama. Mi smo do sada u suradnji s CERN-om pokazali da smo, iako smo sudjelovali kao male grupe, imali značajan utjecaj na razvoj CERN-ovih eksperimenata i na rezultate. S potpisivanjem sporazuma dobit ćemo još više mogućnosti, a vjerujem da ćemo ih i iskoristiti. Primjerice, mi odnedavno ondje imamo jednu grupu koju smo proširili inženjerima Fakulteta elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje u Splitu (FESB). Ona sada radi na edukaciji i razvoju najnovije generacije čipova u SAD-u. Na nama je da to širimo i da potom ostvarimo transfer znanja.
Neki od vodećih hrvatskih znanstvenika na CERN-u: Vuko Brigljević, Ivica Puljak i Mirko Planinić
Za što je još CERN bitan?
Treća komponenta njegovog značaja je edukacija. To je nešto što već duže radimo u velikim razmjerima, a sada ćemo to još proširiti – da mlade ljude zainteresiramo za znanost i tehnologiju da bismo sutra sami postali znanstvenici ili inženjeri i sudjelovali u razvoju svoje zemlje.
U Hrvatskoj se često govori o važnosti STEM-a, industrije i sofisticiranih tehnologija, te kako ne bismo trebali biti samo zemlja turizma, ugostiteljstva i s njima povezanih djelatnosti. Međutim, mi vidimo da koliko god stvarali znanstvenika, fizičara i inženjera, Hrvatska ne doživljava pravi zamah i uzlet takve privrede.
To samo pokazuje da to ne ide tako lako. Potrebno je uložiti puno energije jer smo mi ipak mala zemlja s malo potencijala. No CERN je svakako jedan od koraka u pravom smjeru i dobra je prilika da postupno, kroz 15 ili 20 godina, dođemo do nekog značajnijeg efekta.
Hoće li ulazak u CERN otvoriti i neka radna mjesta za više znanstvenika?
Da. S ovim smo dobili mogućnost da naši ljudi budu zaposleni u CERN-u, da naši studenti tehničkih znanosti dobiju doktorate ondje, što prije nisu mogli. S proširivanjem suradnje, doći će i više projekata. Primjerice, mi na Ruđeru sada imamo grupe fizičara koje su jedine u Hrvatskoj koje primaju strance na rad i to u značajnim brojkama. Sve to razvija se u dobrom smjeru.
Postoje li neki planovi za budućnost? Govori se o gradnji još većeg sudarača čestica od postojećeg LHC-a.
Da. Detektore koje smo izgradili, mi ćemo nastaviti unapređivati. To su multimilijunski projekti u koje ćemo biti uključeni nekoliko sljedećih desetljeća. Također imamo viziju projekta akceleratora koji će biti dug oko 100 km, što znači da će biti tri puta veći od postojećeg. On bi nas trebao uvesti u nova, još neistražena područja znanosti.
Koliko će nas koštati članstvo sada kao pridružene članice, a koliko kasnije kao punopravne?
Pridruženo članstvo koštat će nas oko milijun švicarskih franaka godišnje, a kad postanemo punopravna članica, članstvo će se odrediti proporcionalno prema našem BDP-u. Bogatije zemlje, s većim BDP-om plaćaju više.
U konačnici članstvo se uvijek više isplati nego što košta članarina?
Apsolutno. Baš kao i članstvo u EU, NATO-u i drugim međunarodnim organizacijama. Sve one pružaju mogućnosti koje zemlje trebaju iskoristiti. Ako je suditi po onome što smo do sada tu napravili, možemo smatrati da ćemo i budućnosti znati iskoristiti članstvo.
Neka pozitivna poruka za mlade za kraj?
Mogu samo reći da je ovo izuzetno lijepa vijest za Hrvatsku, naročito za mlade ljude, koja im može pokazati perspektivu, odnosno da Hrvatska zaista želi postati ravnopravna članica međunarodne znanstvene zajednice, a potom i članica kluba modernih zemalja.