DINO RAĐA objavio je posljednje postove na Facebooku što se tiče pregleda njegove bogate košarkaške karijere zahvaljujući kojoj je nedavno završio u Kući slavnih.
Rađa se na kraju prisjetio kratke epizode u Ciboni i posljednjih dana u Splitu, kada je u Zagrebu srušio Cibonu i donio svom matičnom klubu naslov prvaka Hrvatske.
Oba posta prenosimo u cijelosti.
Cibona
"Nakon iscrpljujuće sezone u Olympiacosu pozove me gazda na večeru i stavi pred mene prazan ček. Upiši cifru sam, ali imaš uvjet da si na pripremama 1.8. Već je bija kraj 6. miseca i ja lipo njemu vratin ček i kažen ako budete tribali igrača negdi oko nove godine javite se. Moran glavu i tijelo odmorit. Posli jedno tri miseca krenen trenirat i javi mi se Cibona. Nisu dobro startali u sezonu i oće nešto prominit. Krenemo mi u pregovore, ali nikako na zelenu granu. Odugovlače i ne javljaju se redovno.
Ja odustanen od te ideje i prestanen ozbiljno trenirat. Prodje misec dana bez kontakta i jedan dan vozin za Zagreb. Stara bila u bolnici gori kad zove Stojko. Ajde oće te ovi iz Cibone da dođeš. Nema teorije da pristanen na tako nešto polu spreman, ali Stojko je Stojko. Tu nema razgovora. Oni u očajnoj situaciji. Samo tri kola do kraja Europe i triba dobit bar dvi za proć dalje. A mene dovedu dva dana pred prvu utakmicu. Izgubimo od AEK-a doli i taman drugu utakmicu uđen u ritam, ali izgubimo nešto ugusto zadnji minut. Oni odma zatraže raskid ugovora. Neozbiljno, ali nije to bila više Cibona Mirka Novosela. Raziđemo se na kraju u miru, a meni se nije dalo više nigdi ić. Šteta jer da su se dogovorili sami sa sobon misec dana ranije bili bi prošli sigurno."
Split
"THE END
Nakon Cibone nije mi se dalo više ništa radit. Kad ti je muka doć na trening onda je bolje ostavit se jer je utakmica samo slika treninga. Međutim navike su navike, a glava traži neko održavanje. Tako san stalno bija na Marjanu, doduše u drugom ritmu, ali redovito. Odbija san sve ponude i mislija da je gotovo. Tamo negdi iza nove godine počnu me iz kluba nagovarat da odigran ligu za prvaka još. Oni nakaradni sistem di si moga tri miseca igrat i napravit nešto. U Splitu 12 mladih, neiskusnih igrača na početku karijere. Ukić 19 godina Kedžo 20 i Subotić 23 su samo neki poznatiji. Ja in kažen može, ali triba za neki rezultat još dva igrača.
Trokut je osnova košarke. Oni nagovore Skansija, a ja Zdovca i Sesara. Ovo je prilika da napišen par riči o Juri. Uvik je bija slika i prilika pravog profesionalca. Tihi, mirni, samozatajni lik koji nikad nije priča osin svojin radon. Na trčanjima je uvik bilo Jure, pa niko, niko, niko, pa neko drugi. Moga si mu soli na rep stavit kad se trčalo. Na terenu obrana ko doberman, a u napadu siguran u dodavanju i nikad usmjeren na davanje koševa. Savršena uloga u ekipi u kojoj je bilo strijelaca na bacanje. Ipak u Splitu je triba malo više gledat na koš.
Sesar, talenat kakav se rijetko viđa. Fizikalije, talenat, sve. Zašto nije napravija ozbiljniju karijeru nikad mi neće bit skroz jasno. Imali smo jedno misec dana priprema prije početka lige. Dvorana opet puna, povratak doma, povratak na one dane stare slave. Odma smo krenili jako i dobili Cibonu u Zagrebu te osigurali jedinicu prid play off. Koš u zadnjoj sekundi iz dogovorene akcije za pobjedu ostaje za pamćenje.
Igramo u Slavonskom Brodu i tamo negdi prid kraj na plus dvadesetak bacin se za jednin balunon na glavu u aut. Kad san izaša kaže mi jedan od klinaca da san se moga razbit. Jel ti misliš da je meni prošlo kroz glavu uopće pitanje oću ili neću. To je automatski instikt za dobit. Nebitan rezultat. Kako god smo prošli kroz ligu tako i kroz play off. Pomeli konkurenciju i usrid Zagreba uzeli titulu. Moran spomenit jednog igrača Cibone. Haris Mujezinović. Rijetko kad san igra protiv poštenijeg lika. Pribija me ka vola u kupusu svaki put ali i primija batina nazad. Onih košarkaških, ne pokvarenih. I nikad prigovorit jednu rič. Ni meni ni sucima. Fajt do daske ali fer. Respect. Nakon utakmice san zapalija cigaru nasrid dvorane koja nosi Draženovo ime i to je bija idealan kraj jedne jebene karijere. Ponovo doček u Splitu. Ludnica u gradu. Ne može bolje. Da san sam pisa scenarij kraja karijere ne bi ovako dobro smislija. Zdravi i veseli bili reka bi moj drug Mosor.
THE END"