Foto: FIBA
LUKA Dončić se ozlijedio, Goran Dragić je jedva stajao na nogama i Srbi su se polako približavali Slovencima u finalu Eurobasketa. Mačvan je pet minuta prije kraja zabio za vodstvo Slovenije i činilo se da će Slovenci doživjeti epski krah u utakmici koju su praktički već dobili.
A onda je na scenu stupio Klemen Prepelč koji je do tad već igrao odličnu utakmicu, ali kad se lomilo, igrač francuskog Levalliosa uzeo je stvar u svoje ruke. Prvo je zabio tricu kojom se Slovenija vratila u vodstvo, pa još jednu dvicu za novo vodstvo i minutu prije kraja dva od tri slobodna bacanja koja su prelomila utakmicu. I sve to uz zafrkantski osmijeh na licu i uzdignutim rukama nakon svakog koša, kojih je zabio ukupno 21.
"Odlučio je momčadski duh. Blažić nam je svima nakon utakmice rekao da smo mi zauvijek braća i to je živa istina. Izbornik je od prvog dana kad je došao govorio da je ovo naša repezentacija, a ne njegova i da smo mi glavni. Jako dugo smo ovo čekali, evo, Slovenija je košarkaška država. Ovo je najveći uspjeh u povijesti našeg sporta", rekao je Prepelič.
To je to što je krasilo slovensku reprezentaciju cijeli turnir. Rijetko viđeni momčadski duh, pravi, iskren "svi za jednog, jedan za sve" filozofiju i velika, velika - muda.