Foto: Hina, Index
U IMUNOLOŠKOM zavodu propalo je oko 20.000 litara krvne plazme. Dvadeset tona. I to u razmaku od tri godine, od 2013. do 2016.
Krvna plazma je vanstanična tekućina koja se dobiva kad se iz nezgrušane krvi izdvoje krvne stanice. Dobiva se dobrovoljnim davanjem krvi. Nakon darivanja, dijelovi krvi s eritrocitima, trombocitima i leukocitima odlaze obavljati svoju svrhu u bolnicama, dok se preostali dio prikuplja i zamrzava. Taj preostali dio bi teoretski trebao služiti Imunološkom zavodu kako bi pomoću njega razvijali cjepiva i lijekove. Taj dvadesetotonski dio je potpuno propao jer mu je istekao rok trajanja.
"Javno i naše"
Ova procedura s propalom krvnom plazmom može savršeno poslužiti kao paralela s propalim modusom upravljanja "našeg" Imunološkog zavoda. Kao uostalom, i svih potencijalno prosperitetnih tvrtki, na koje je država položila šape i učinila ih "javnim" i "našima".
Kao što se iz krvi odvaja vitalni i nužni dio koji se zatim šalje bolnicama koje ga koriste kao korisni alat, tako i tvrtke, koje bi možda pod pokroviteljstvom sposobnih ljudi mogle normalno funkcionirati, napušta vitalni i nužni dio uprave, zaposlenika i zdravog poslovnog razuma koji kasnije negdje drugdje postaje koristan alat.
Ostaje preostala tekućina koja se zamrzava i od koje se očekuje da napravi nešto korisno. To nešto potencijalno korisno, 20 tisuća litara nečeg potencijalno korisnog; propadne u roku od tri godine.
"Naš" Imunološki
Podsjetimo, Imunološki zavod, koji je prije dvije godine pretvoren u javnu ustanovu, mogao je biti potencijalna uspješna priča. Tvrtka koja se stvarala desetljećima potpuno je devastirana. Kroz nekoliko vlada, direktora i upravnih vijeća, Imunološki se nastavio urušavati. Predloženo je otvaranje stečajnog postupka pa je poništeno. Radnici su štrajkali jer nisu dobivali plaće. Sindikati i dobar dio javnosti svojevremeno su se protivili privatizaciji jer se radi o tvrtki koja je "strateška" te je njezino spašavanje "nacionalni interes". Sjećamo se onih transparenata na kojima je pisalo "Imunološki je naš" i "Ne damo Imunološki". Organiziran je prosvjed protiv privatizacije pod nazivom "Zdravlje, a ne profit".
Tvrtka pod državnim upravljanjem ubrzano je propadala i bila je ponuđena privatnim investitorima. Međutim, svi zainteresirani su ubrzo odustali zbog nemogućih uvjeta koji su bili postavljeni u natječaju. Odustalo se od privatizacije. Imunološki je preoblikovan iz trgovačkog društva u ustanovu od javnog interesa i ostao je u državnim rukama. Ukratko, "naš" Imunološki postao je proračunski ovisnik kojemu je pošlo za rukom da upropasti 20 tisuća litara krvne plazme. Još uvijek se istražuje odgovornost za devastaciju potencijalno uspješne tvrtke.
>> Imunološki zavod: Mogao je biti uspješna priča, a sada postaje ovisnik o proračunu
"Naše" autoceste
Osim "našeg" Imunološkog, svojevremeno se nadigla kuka i motika protiv privatizacije još jedne "naše" tvrtke. Kad se raspravljalo o monetizaciji autocesta kako bi se smanjio dug, gradove i društvene mreže preplavili su transparenti s natpisima "Ne damo naše autoceste". Tom inicijativom građani su odlučili kako ne žele dati autoceste u ruke koncesionara, već ih zadržati u državnom vlasništvu. One su od strateškog značaja, tako su govorili.
>> Da je danas referendum, 80 posto građana bi glasalo protiv monetizacije autocesta
Opterećenje teško milijarde kuna, koje se i dalje nastavlja povećavati, ostalo je na leđima građana. Index je u više navrata pisao o preskupim uhljebima iz HAC-a koji su konstantnim podizanjem cijena postali sami sebi svrhom. Osim što je sama gradnja bila opterećena nizom korupcijskih afera na koje su se utrošili milijuni kuna, u Hrvatskim autocestama golem broj ljudi je zaposlenih po političkoj liniji. Nakon što je vlada odustala od monetizacije, odnosno od davanja preskupih i prezaduženih autocesta u koncesiju, većina građana sretno je trljala ruke. Nisu dali "naše" autoceste.
>> Polovica građana slaže se s odustajanjem od monetizacije, ali većina neće kupovati dionice
Danas taj "naš" preskupi komad asfalta služi hranjenu lopova koji žive na grbači poreznih obveznika. I kako se čini, valjat će se po toj grbači još desetljećima.
>> IZRAČUNALI SMO Vožnju od Zagreba do Splita i natrag platit ćete koliko u Europi plate cijelu godinu
"Naše" Hrvatske željeznice
Nemojmo zaboraviti ni "naše" Hrvatske željeznice. Jedan od najvećih državnih gubitaša, već dugo služi kao rasadnik uhljebništva. Jezivi podaci o poslovanju HŽ-a ukazuju na razmjere propadanja. Kao i Hrvatske autoceste, i "naše" Hrvatske željeznice služe same sebi. Primjerice, od 2005. do 2015. iz državnog proračuna HŽ je subvencioniran s čak 16 milijardi kuna. Da prikažemo plastičnije - svaki zaposleni građanin godišnje je za pomoć iz proračuna željeznicama dao 1142 kune. Što smo dobili zauzvrat?
>> Lopovi, uhljebi i željeznica: 1140 KUNA godišnje plaćamo HŽ-u za jebeno ništa
Zauzvrat smo dobili uhljebljene članove ministarskih obitelji. Zauzvrat smo dobili vlakove kojima u 2017., ne u 1917., trebaju 23 sata od Osijeka do Šibenika. I to uz tri presjedanja. I to ako ih ne zadesi neki redovit kvar, kašnjenje ili nesreća. Biciklistima od Osijeka do Šibenika treba jednako kao HŽ-ovom vlaku.
>> Biciklistima od Osijeka do Šibenika trebalo jednako kao HŽ-ovom vlaku
"Naš" Agrokor
Kad smo kod tvrtki od "strateškog značaja", podsjetimo se na krunski dragulj hrvatske privrede. Todorićev Agrokor nedavno je ušao u uski krug "naših" tvrtki. Koncern zaglibljen u dugove, čiji je točan ukupni iznos još uvijek misterij, nakratko je spašen donošenjem zakona o izvanrednoj upravi u sistemski važnim tvrtkama. Prevedeno, Agrokor je postao "naš".
>> VLADA PREUZIMA AGROKOR "Država upravlja kao i Todorić - sve ostaje u obitelji"
"Ne radi se o nikakvoj nacionalizaciji i državnom intervencionizmu, zakon poštuje Ustav, ali postoji za posebne situacije", govorila je Martina Dalić, opravdavajući Lex Todorić koji, pod krinkom spašavanja radnih mjesta, služi za otplaćivanje gazdinih dugova. Ustavni stručnjaci jasno su dali do znanja kako cijeli taj zakon služi kako bi vlada spasila posrnulog Todorića i njegovu obitelj.
>> Ustavna stručnjakinja: Očito je da vlada spašava obitelj Todorić
Aktualni ministar financija, zbog kojeg je umalo pala jedva skrpana "naša" vlada, bivši je zaposlenik "našeg" Agrokora.
Kad smo kod Agrokorovih dugova, spomenimo kako se čini da još jedna "naša" tvrtka nema pojma koliko Todorić duguje za struju. HEP je odlučio sakriti tu informaciju sve do trenutka kada vladin povjerenik u Agrokoru, Ante Ramljak, objavi listu potraživanja.
>> VELIKI MISTERIJ Znaju li uopće u HEP-u koliko im je Agrokor dužan za struju?
Pod kišobran palog koncerna spadaju i sve ostale tvrtke koje je Todorić agresivnim širenjem i prekomjernim zaduživanjem doveo pred zid. Od PIK-a, Jamnice, Belja, Tiska, Zvijezde i Konzuma, sve one sad nose državni predznak. Sve Agrokorovo, uključujući i dugove, sad je i državno. Što znači da je i "naše".