Bandić pet glasova platio Titom, tablom i s nekoliko šarafa

Foto: Index, Sanjin Strukić/Pixsell, Hina

"MOŽE se zvati i Trg maslačaka", rekao nam je Zlatko Hasanbegović pola sata nakon što je Milan Bandić na Trgu maršala Tita objavio da će se taj prostor ubuduće zvati Trg Republike Hrvatske. Nisu Hasanbegović, Bruna Esih, Ana Lederer, Tomislav Jonjić i Krešimir Kartelo imali plan za novo ime Trga maršala Tita, niti ih je za to bilo briga. Bilo im je važno da se ne zove po Brozu. I Milan Bandić im je udovoljio, iako je do jučer trubio o referendumu na kojem bi se Zagrepčani izjasnili kako žele da se zove trg koji ionako nitko ne zove Titovim imenom, nego prema nekoj od zgrada na njemu.

Ideološka metla za zagrebačke ulice

Desničarski kružok iskoristio je sav ucjenjivački potencijal koji ima i iskamčio micanje Tita, a Bandić je dobio najjeftiniju moguću podršku u Skupštini. Nekoliko plavih ploča i nešto šarafa kupilo mu je pet glasova. Svojedobno je morao platiti dug za plin jednom ugledniku da bi dobio njegov glas. Ovo je još jeftinije, tek nešto skuplje od stare ljubičaste novčanice s njegovim likom. Ili se samo tako čini. Ekipa okupljena oko Brune Esih neće prestati ucjenjivati, a sa svakom novom ispunjenom ucjenom postajat će sve pohlepniji. Za početak Zlatko Hasanbegović traži predsjedničko mjesto u Odboru za imenovanje ulica, dosad valjda najdosadniju funkciju u Skupštini. S nje će ideološkom metlom čistiti zagrebačke ulice i trgove. Ili neće, nego će samo podsjećati na svoju veliku pobjedu i iritirati sve kojima je bitno Titovo ime. S tog će mjesta, lukavo kao i do sada, dizati tenzije kad god mu zatreba pažnje.

Već mu je zapeo za oko Tomaš Masaryk. Ne sviđa mu se taj panslavenski velikan, češki Predsjednik osloboditelj, Veliki starac Europe. Ne zna se što mu zamjera. Možda je problem u tome što je za Prvoga svjetskog rata imao srpski pasoš u džepu. Neće Masarykovo ime nikoga motivirati da izađe na ulice kao što je Titovo motiviralo nekoliko tisuća Zagrepčana. Okupili su se oko jedne potpuno nebitne stvari, trga koji nosi ime čovjeka u čije vrijeme nitko nije smio ni pisnuti kada su se određivala imena ulica i trgova. Tito je nesumnjivo bio veliki državnik, ali istovremeno je bio i diktator i pod njime su počinjeni brojni zločini. Njegova ostavština je takva da je i zaslužio da neki trg nosi njegovo ime, ali i takva da je zaslužio da ga se izbriše sa svih ulica.

Cijenu ćemo tek platiti

No, nije Zlatku Hasanbegoviću i Bruni Esih prava meta Tito, niti im je stalo do toga da zagrebačke ulice ne nose imena po zločincima. Da to zaista žele, maknuli bi i baruna Trenka, brutalnoga plaćenika čijim imenom i danas po Njemačkoj plaše djecu. Nastradao bi i ban Jelačić, čije trupe su pljačkale i ubijale po Mađarskoj i Austriji. Ne bi bilo nijednog od srednjovjekovnih kraljeva i knezova koji su živjeli od gusarenja. No to ih ne smeta. Ono što zaista žele je izbrisati svaki spomen antifašizma i postupno pretvarati Hrvatsku u zemlju koja se srami svojih najsvjetlijih trenutaka. Smeta im svatko tko se usudio boriti za slobodu, svatko tko nije htio pristati da ga se kolje u ime krvi tla, svatko tko nije htio živjeti u zločinačkoj državi. Jednom kada ih izbrišu iz kolektivne memorije, lakše će početi stvarati novu totalitarnu državu po svome ukusu. I možda je Bandić zaista dobio najjeftinijih mogućih pet glasova, ali puno veću cijenu za to ćemo plaćati u budućnosti.

Pročitajte više