Piše: Vladimir Matijanić | 24.08.2019. 20:55

Plenkovićevi bratići dokopali su se stana Srba na Hvaru uz pomoć Ustavnog suda

JOSIP i Andro Makjanić, bratići Andreja Plenkovića, pravomoćnom presudom splitskog Županijskog suda već su bili ostali bez stana u Starom Gradu na Hvaru koji su, prema mišljenju sudaca, bespravno oduzeli obitelji Vuličević iz Beograda, kada im je s Ustavnog suda stigao ne baš uobičajeni spas u zadnji čas.

Ustavni sud u zadnji čas spasio Plenkovićeve bratiće od provedbe pravomoćne presude

U siječnju ove godine vijeće Ustavnog suda za odlučivanje o ustavnim tužbama pod predsjedanjem Ingrid Antičević Marinović privremeno je odgodilo izvršenje pravomoćne presude jer su Josip i njegov brat Andro podnijeli "pravodobnu i dopuštenu ustavnu tužbu". Ustavni sud je smatrao da bi eventualna provedba pravomoćne presude uzrokovala štetu pa ju je odgodio do rješenja ustavne tužbe. Za 90-godišnju Ljiljanu Vuličević valjda ne može nastupiti šteta. Kad je čekala dosad, može još čekati, očit je stav Ustavnog suda. 

Osim toga, odvjetnik Makjanića Ivan Šurjan pokrenuo je i reviziju presude na Vrhovnom sudu tako da je njezina pravomoćnost danas, kako se to često i popularno kaže, mrtvo slovo na papiru. "Mrtvije" ne može biti.

U korist Plenkovićevih bratića na sudu svjedočio i Plenkovićev otac

O Josipu Makjaniću pisali smo nekoliko puta: nedavno, kada je zaposlen u Hrvatskim cestama i još ranije, kada je kao građevinski inspektor pravomoćno osuđen zbog primanja mita. Njegova i Andrina majka Anjuška je sestra Marija Plenkovića, premijerova oca, jednog od svjedoka u ovom postupku. Plenković je svjedočio u korist Makjanića, ali sud je odlučio drugačije. No samo do Ustavnog suda koji je zaključio da sudska odluka treba pričekati još neko vrijeme. Inače, Josip živi na Hvaru, gdje je i sporni stan - u obiteljskoj kući Makjanića, dok je Andro nastanjen u Rijeci.

Spor Makjanića i Vuličevića tipična je hrvatska pravosudna trakavica duga dvadesetak godina. Splitski Županijski sud konačno je u lipnju prošle godine pravomoćno utvrdio da je danas 90-godišnja Ljiljana Vuličević vlasnica stana u kući u Starom Gradu za koji Makjanić, a i Plenković stariji, tvrde da pripada njihovoj obitelji. Vuličević je svoje pravo dokazivala koječim - od kupoprodajnog ugovora koji su ona i pokojni suprug Radojko potpisali u srpnju 1986. godine s Josipovim i Andrinim pokojnim ocem, također Josipom Makjanićem, preko potvrda o plaćanju poreza, pisama razmjenjivanih s pokojnim Makjanićem do potvrda o novcu koji su slali Makjanićima za plaćanje režija...

Plenkovićev otac tvrdio da se iza kupoprodajnog ugovora krije posudba novca

Makjanići, a i Plenković, tvrde, da se Vuličevića uopće ne sjećaju, da su kroz kuću prolazili brojni gosti, pa možda i oni, a da je ugovor s Ljiljanom i njezinim pokojnim suprugom bio fiktivan, kako je tvrdio premijerov otac Mario. Prema njegovim riječima, nitko u obitelji nije znao za ugovor s Vuličevićima, odnosno kuća 1986. godine nije bila ni dovršena - iako tvrdi i da su je Makjanići iznajmljivali turistima. Konačno, Plenković je zaključio da se iza tobožnjeg kupoprodajnog ugovora krije posudba novca uz kamatu, "a taj ugovor da bi bio kao osiguranje". Mariju Plenkoviću poslali smo mail, još nam nije odgovorio.

Bilo je u dugom sudskom postupku i drugačijih svjedočenja. Prema jednome, prijatelj Vuličevića iz Korčule došao je 1994. godine kod mlađeg Josipa Makjanića - stariji je već preminuo - koji ga je lijepo primio i obećao da će čuvati stan pa mu je prijatelj dao ključ. Već 1996. godine, druga pjesma. Na Hvar stižu Ljiljanini rođaci iz Zagreba te zatiču Josipovu suprugu koja ih "nije htjela pustiti dalje od ulaza u dvorište, bila je vrlo neljubazna te govorila da se njen suprug bori za Hrvatsku, a oni pomažu Srbima".

Koju godinu kasnije Vuličevići pokreću sudski postupak. Do danas nije okončan.

Vlasnica stana Ljiljana Vuličević: "Oni čekaju da ja umrem"

Ljiljana Vuličević od 2000. godine živi u Kanadi kod sina. Bila je profesorica u beogradskoj klasičnoj gimnaziji i na Filozofskom fakultetu, a u mirovini je od 1998. godine. Pokojni suprug bio je direktor Philipsa za Jugoslaviju, prije toga radio je na elektrifikaciji željezničkih pruga. Umro je 1990. Na pitanja odgovara koncentrirano, dobro pamti mnoge detalje.

"Oni čekaju da ja umrem", počinje Ljiljana svoju priču osvrtom na beskrajan sudski postupak.

"Čudi me da hrvatski pravni sustav sebi može dopustiti da poslije svih odugovlačenja ovako jednostavan slučaj stigne do Ustavnog suda. Kako sam ja to narušila hrvatski Ustav? Kupovinom stana od 43 kvadrata? Obraćala sam se i hrvatskim predsjednicima jer je predmet godinama ležao po ladicama i svaki put sam dobivala pristojan odgovor da idem redovnim sudskim putem, što sam i činila", priča Vuličević pa se vraća u prošlost.

"Do stana smo došli slučajno. Moj muž je našao oglas u novinama, a moji su roditelji imali kuću pored Budve. Prodali su je, podijelili novac, pola je dobio brat, pola ja. Muž i ja htjeli smo kuću u Hrvatskoj, volimo tu obalu, kristalno čisto i bistro more. Kad smo našli oglas, otišli smo na Hvar i kupili stan od Josipa Makjanića, platili ga, ovjerili ugovor, platili porez, prijavili stan općini", prisjeća se Ljiljana.

Vuličević: Makjanići su prodali stan jer im je nestalo novca za izgradnju kuće

A stan su Makjanići prodali, svjedoči Ljiljana, jer im je ponestalo novca za izgradnju kuće. 

Kada je dovršen, u njemu su proveli svega dva ljeta. Već 1989. godine suprug joj se razbolio, sljedeće godine umire, počinje rat: "Više nikad nismo otišli na taj Hvar."

Prema Ljiljaninim riječima, između njih i Makjanića razvio se prijateljski odnos, čak su pokojnog Josipa i ugostili u Beogradu. No stvari su kasnije krenule u drugom smjeru. Vuličević se nakon pravomoćne presude čak uspjela i uknjižiti kao suvlasnica, ali onda je stigao Ustavni sud... I sada opet čeka.

Što je rekao Ustavni sud o ovome?

"Člankom 67. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu RH propisano je da ustavna tužba, u pravilu, ne sprječava primjenu osporenog akta. No, na prijedlog podnositelja ustavne tužbe, Ustavni sud može odgoditi ovrhu do donošenja odluke ako bi ovrha prouzročila podnositelju ustavne tužbe štetu koja bi se teško mogla popraviti, a odgoda nije suprotna javnom interesu, niti bi se odgodom nanijela nekome veća šteta", započinju mail ustavni suci. Prema njihovu mišljenju, dakle, 90-godišnja Ljiljana Vuličević može još čekati, ali bi provođenjem ovrhe za premijerova bratića nastala šteta "koja bi se teško mogla popraviti".

Ustavni sud se silno brine za štetu koji bi mogli pretrpjeti Plenkovićevi bratići

Što još poručuju ustavni suci?

Da su "u konkretnom slučaju" donijeli rješenje o privremenoj odgodi ovrhe jer je jedan premijerov bratić umirovljenik s nešto više od dvije tisuće kuna mjesečnih primanja, drugi je nezaposlen, a prema pravomoćnoj su presudi bili dužni isplatiti malo više od 256 tisuća kuna "sa zakonskom zateznom kamatom od 10. siječnja 2004. godine". Ustavni sud, nadalje, nakon 21 godine sudovanja lucidno je zapazio kako je riječ o "pravno složenijem predmetu", da mu je "za odlučivanje o navodima ustavne tužbe o povredi ustavnih prava potreban spis predmeta, jer se bez njega neće moći meritorno odlučiti o navodima ustavne tužbe, a spis se nalazi kod Vrhovnog suda te u ovom stupnju razmatranja u ustavnosudskom postupku nije moguće isključiti nastanak štete za podnositelje ako bi bio pokrenut postupak izvršenja osporenih presuda". 

Drugim riječima, Ustavni sud smatra da bi veću štetu pretrpjeli Makjanići kad bi ih se ovršilo nego Ljiljana Vuličević kad joj se poručuje da još čeka.

Ustavni suci navode kako im "nisu poznati podaci da je podnositelj ustavne tužbe rođak premijera, niti da je u postupku svjedočio premijerov otac, niti bi te okolnosti, da su i bile poznate Ustavnom sudu, utjecale na odlučivanje Ustavnog suda o prijedlogu za odgodu ovrhe, niti će utjecati na odlučivanje o samoj ustavnoj tužbi", rečenica je kojom Ustavni sud brani svoju neovisnost od lidera parlamentarne većine koja je birala njegove suce.

Premijerov ured: To nema veze s predsjednikom Vlade

Iz Plenkovićeva smo ureda, pak, dobili kratku informaciju kako se "radi o privatnim stvarima gospodina Makjanića koje nemaju nikakve veze s predsjednikom Vlade".

Javili smo se i Ivanu Šurjanu, odvjetniku obitelji Makjanić. Odgovorio nam je mailom u čijem nas uvodu podsjeća da su akteri postupka bili s jedne strane bračni par Vuličević, a s druge Josip i Andro te njihova pokojna majka Anjuška, rođena Plenković, "koja je i sudjelovala do svoje smrti u ovoj parnici", dok je njezin suprug Josip umro prije.

Odvjetnici iznose različite verzije priče

Prema Šurjanu, "prvostupanjska odluka uopće ne sadrži određene valjane razloge o odlučnim činjenicama i primjeni propisa", zatim "u drugostupanjskoj odluci Županijskog suda u Splitu, kojom je potvrđena prethodno spomenuta odluka, konstruira se posve drugi predmet spora s posve pogrešnim obrazloženjem", kaže Šurjan pa dodaje da je u drugostupanjskom postupku kod donošenja jedne odluke, "kao sutkinja-predsjednica vijeća sudjelovala Blaženka Rilov Ćurin, supruga odvjetnika Silvija Ćurina koji u ovom postupku zastupa tužiteljicu Ljiljanu Vuličević".

Šurjan ima primjedbe i na način na koji je saslušan Josip Makjanić, dodaje da njegov brat Andro uopće nije pozvan na ročište, žali se i na to kako je saslušana Ljiljana Vuličević, zapaža da je njegovim klijentima onemogućeno raspravljanje pred sudom, zaključuje da pravomoćnost i ovršnost sudske odluke nije "svetinja" te se ona izvanrednim pravnim lijekovima "može dovoditi u pitanje", a najavljuje i eventualno obraćanje Europskom sudu za zaštitu ljudskih prava.

Na koncu, došli smo i do Silvija Ćurina, odvjetnika Vuličevića, čija je supruga, kako tvrdi suprotna strana, kao sutkinja sudjelovala u donošenju jedne odluke. Prema Ćurinovim riječima, to je monstruozna laž. Kaže da se njezino ime računalnom greškom pojavilo na jednom sudskom dokumentu. "To je odmah ispravljeno", naglašava Ćurin. O ostalim aspektima slučaja nije htio govoriti.

NAJNOVIJE
NAJČITANIJE