AFERA MERCEDES

Otkrivamo kako moćnici preko najma dolaze do luksuznih auta ispod cijene

Foto: Patrik Macek/PIXSELL;123rf

HRVATSKA agencija za nadzor financijskih usluga (HANFA) trebala bi zajašiti za vrat Josipu Stojanoviću Jollyju, ali ne onako prijateljski kao što to ponekad u trenucima opuštanja čini ministar financija Zdravko Marić, nego kako bi proučili ugovor koji njegova rent-a-car firma ima s majkom ministrice Žalac, ali i ostale slične ugovore s obzirom na to da su i sami, prije otprilike mjesec dana, objavili da se na hrvatskom tržištu pojavio leasing “na crno” i pozvali građane da prijavljuju takve slučajeve ako ih primijete.

Neke rent-a-car kuće glume leasinge

HANFA je prije otprilike mjesec dana jednoj drugoj rent-a-car kući, Anterra, koja u Hrvatskoj ima franšizu globalno poznatog Hertza, zabranila obavljanje leasinga. Nekoliko dana nakon toga HANFA je objavila priopćenje u kojem navodi da se na hrvatskom tržištu pojavio leasing “na crno” i objasnila razlike između najma i leasinga.

“... na tržištu najmova u Republici Hrvatskoj pojavili su se poslovni modeli dugoročnog najma u kojima najmodavac temeljem zahtjeva najmoprimca pribavlja objekt za izvršenje ugovora na način da kupnjom objekta od dobavljača stekne pravo vlasništva na objektu te odobrava najmoprimcu pravo korištenja tog objekta na određeno razdoblje, za što mu najmoprimac plaća određenu naknadu.

Navedeni poslovni model ima obilježja posla leasinga kako ga definira Zakon budući da upravo u poslu leasinga davatelj leasinga pribavlja objekt leasinga tako da od dobavljača objekta leasinga kupnjom stekne pravo vlasništva na objektu leasinga, te primatelju leasinga odobrava korištenje tog objekta leasinga kroz određeno vrijeme, a primatelj se obvezuje za to plaćati naknadu”, naveli su tada iz HANFA-e.

Pojednostavljeno rečeno, ako s nekom firmom, primjerice rent-a-carom, dogovorite da želite određeni novi automobil, oni ga kupe, daju vam ga u dugoročni najam i nakon određenog vremena vam ga prodaju - to je zapravo leasing jer se ne radi o njihovom vozilu koje se koristilo za najmove pa su ga, eto, odlučili iznajmiti dugoročno, nego je ciljano nabavljeno za davanje u dugoročni najam.

Iz Vinkovaca po auto u Šibenik. Cijena - jako povoljna

Gospođa Ivanković mjesečni najam plaća 903 eura ili oko 6700 kuna, što je, kako kažu naši sugovornici, jako povoljno jer bi uobičajena cijena najma za takav Mercedes bila nekoliko tisuća kuna veća. Stoga ne čudi što je iz Vinkovaca potegnula sve do Šibenika kako bi dobila taj automobil s obzirom na to da Stojanovićev rent-a-car ima poslovnice samo u Dalmaciji.

Naš sugovornik koji dobro poznaje stanje na tržištu, pojašnjava kako je mogla dobiti ovako povoljne uvjete, ali također kaže da ovo, s obzirom na sve što sada znamo, podsjeća na leasing.

“Osim što Jolly kao dobavljač ima određenu maržu kod kupnje Mercedes vozila, kojem je zastupnik, njegova tvrtka Star Rent a Car također ostvaruje flotni popust koji odobrava uvoznik na količinu kupnje. Taj popust se kreće od 10-15 posto, što za ovaj model nije mali popust. Ako je suditi po onome što je Gabrijela Žalac rekla medijima da će otkupiti auto na kraju najma, tu se ne radi o najmu vozila nego o operativnom leasingu s ostatkom vrijednosti. S obzirom na to da tvrtka Star Rent-a-Car nije na listi Hanfe kao lizing kuća, onda oni ovu djelatnost ne bi smjeli obavljati. Svježi primjer je Hertz koji je zbog toga kažnjen. Osim toga, kada je riječ o količinskim popustima, tu je još i osiguranje. Možda ga gospođa Ivanković plaća, ali ga plaća po uvjetima po kojima ga je tvrtka Star dogovorila. Ponovno bitno jeftinije nego da ga je sama platila”, kaže naš sugovornik.

Knjigovodstvena vrijednost automobila može pasti i 40 posto godišnje

Stručnjak za računovodstvo objasnio nam je kako se u poslovnim knjigama neke firme kreće vrijednost vozila i što se događa ako ga, primjerice, nakon dvije godine odluče prodati.

“Za osobne automobile najviša dopuštena amortizacija (porezno priznata) je ubrzana stopa otpisa od 40 posto. U slučaju da vozilo, na primjer, vrijedi 400 tisuća kuna bi to bilo 160 tisuća kuna godišnje, znači nakon dvije godine knjigovodstvena vrijednost automobila bi iznosila 80 tisuća kuna.

Firma bi trebala nakon dvije godine kod prodaje tog auta isti prodati po tržišnoj vrijednosti auta. Usporedba mogu biti oglasi za isto godište i marku auta kao podloga procjene vrijednosti. Moguće je da neki prodaju i po knjigovodstvenoj vrijednosti no prilikom poreznog nadzora to se može osporiti. Znam da su neki stavljali napomene tipa ‘neispravan motor’ ili ‘oštećeno vozilo’ pa ga prodavali ispod tržišne vrijednosti”, kaže nam stručnjak za računovodstvo.

Gore opisane operacije omogućuju određenim osobama koje imaju “prijatelje i poznanike” da vrlo jeftino dobiju skupocjene automobile, a u Hrvatskoj se ponovno stvara paralelni sustav financiranja, slično kao s Todorićevim mjenicama i faktoringom.





 

Pročitajte više