U VATIKANU je danas započela četverodnevna konferencija na kojoj je papa Franjo okupio 190 kardinala sa svih strana svijeta da raspravljaju u borbi protiv klerikalnog zlostavljanja djece.
Riječ je o prvom skupu te vrste u dugoj povijesti Vatikana i Katoličke crkve, koji je ujedno i dokaz nevjerojatnih razmjera pedofilskih silovanja od strane svećenika, te njihovog višedesetljetnog organiziranog i institucionalnog zataškavanja, ali i raznih drugih seksualnih skandala koji već godinama potresaju Katoličku crkvu, primjerice silovanja časnih sestara od kojih su mnoge onda bile tjerane i na pobačaj.
Katolički kler raspravlja kako zaštititi djecu od - katoličkog klera
Iz Vatikana su kao teme konferencije naveli odgovornost i transparentnost, te se nadaju kako bi baš ova konferencija trebala biti početak preokreta kada je riječ o pedofilskim zločinima Katoličke crkve. Papa Franjo je govorom otvorio konferenciju “Zaštita maloljetnika u Crkvi”, no već sam naziv konferencije dokazuje da maloljetnike treba štititi od Crkve.
U svojem izlaganju je Papa pozvao kardinale da “čuju plač mališana koji vape za pravdom”, što s jedne strane zvuči pohvalno, no s druge otvara pitanje o kakvom se ljudskom i moralnom profilu ljudi radi kojima se treba posebno naglašavati da prestanu ignorirati vapaje žrtava svećeničkog silovanja i zlostavljanja djece. Cijeli je taj vatikanski skup u mnogočemu groteskan, jer on je u svojoj biti posvećen tome da katolički kler raspravi kako bi od samoga sebe mogao zaštititi djecu. Sve to pomalo izgleda kao crnohumorni skeč u kojemu skupina silovatelja izrađuje program zaštite od silovanja.
Za razliku od mnogih istaknutih kardinala i svećenika, koji su u javnost lansirali narativ da su zapravo homoseksualci krivi za pedofilske i ostale seksualne skandale Katoličke crkve, papa Franjo je kao glavni uzor imenovao klerikalizam, koji je on definirao kao zloupotrebu moći koju sa sobom nosi svećenička pozicija. To naravno ne zvuči baš dobro mnogim svećenicima, koji itekako vole svoju poziciju moći.
Zastrašujući pedofilski skandali u doslovce cijelom svijetu
Crkvu su samo proteklih godina potresli seksualni skandali u Njemačkoj, Čileu, SAD-u, Irskoj, Francuskoj i Australiji, no to je tek vrh ledene sante kada je riječ o izopačenom ponašanju svećenika.
Podaci koji su dosad izašli u javnost su zastrašujući i šokantni. Primjerice, prema znanstvenoj studiji koju je naručila Njemačka biskupska konferencija, otkrilo se kako je 1670 pripadnika klera seksualno zlostavljalo 3677 maloljetnika, većinom dječaka, u Njemačkoj između 1946. i 2014. godine. Ogromna većina tih silovatelja i zlostavljača nije bila procesuirana, nego su crkvene strukture zataškavale njihove zločine. Još gore, svećenike za koje bi se pojavile sumnje da zlostavljaju djecu bi hijerarhija Katoličke crkve premjestila u neku novu župu, daleko od prethodne, te im tako omogućila pristup novim žrtvama koje tako nitko nije mogao upozoriti na seksualne predatore koji su im predstavljeni kao autoriteti.
U Australiji je pak velika i temeljita istraga nadležnih vlasti otkrila da je u crkvenim institucijama od 1950. godine zlostavljano tisuće djece, te da velika većina njih to nikada nije prijavila, kao i da se većina svećenika predatora izvukla. U američkoj saveznoj državi Pennsylvaniji je nadležna porota objavila rezultate najveće istrage o seksualnom zlostavljanju u američkoj Katoličkoj crkvi, prema kojoj je 301 svećenik u Pennsylvaniji seksualno zlostavljao maloljetnike u proteklih 70 godina.
U Čileu je pak prošle godine sedam biskupa dalo ostavke na traženje Vatikana i to jer se pokazalo da su desetljećima sustavno i svjesno zataškavali svećeničko silovanje djece. U Francuskoj se upravo sudi Phillipeu Barbarinu, koji je s još sedam svećenika optužen da je godinama zataškavao pedofilska silovanja jednog svećenika. Barbarin je najviše pozicionirani crkveni dužnosnik koji je u povijest pete francuske republike završio na suđenju.
Pedofilski skandali u Katoličkoj crkvi u Hrvata
Pedofilski skandali sve više isplivavaju na površinu i kada je riječ o Katoličkoj crkvi u Hrvata. Tako je nedavno u Münchenu osuđen đakon Hrvatske katoličke misije, koji je prošle godine silovao 15-godišnju ministranticu, koja je zbog proživljene traume sada na liječenju u psihijatrijskoj ustanovi zatvorenog tipa.
Prošle godine je hrvatsku javnost potresla i priča o silovanju dječaka od strane splitskog fratra, a tu je i niz drugih primjera seksualnog nasilja koje su počinili hrvatski katolički svećenici.
Katolička crkva kao moralni arbitar društva
No, unatoč svemu navedenome, a to je, podsjećamo, tek vrh ledene sante, Katolička crkva si i dalje uzima za pravo da u javnosti drži moralne prodike i da se pozicionira kao neupitni moralni arbitar, naročito kada je riječ o Hrvatskoj. Iako su pedofilska silovanja od strane klera tek najnoviji primjer u dugoj i mračnoj listi zločina Katoličke crkve, ova institucija se i dalje smatra ne samo sposobnom, nego i pozvanom diktirati drugima kako trebaju živjeti svoje živote, te organizirati verbalne hajke na sve one koji joj se odbijaju pokoriti.
Može li Katolička crkva nakon svega i dalje biti moralni arbitar društva, pitali smo doktora filozofije Pavela Gregorića, znanstvenog savjetnika na Institutu za filozofiju u Zagrebu i gostujućeg istraživača na Sveučilištu u Göteborgu.
Za početak nas je zanimalo zašto je Katolička crkva naročito investirana u to da u društvu ima poziciju moralnog arbitra, naročito kada je riječ o pitanjima seksualnosti i bioetike. Zbog čega je Crkvi tako važno da bude institucija koja regulira seksualno ponašanje i seksualni moral u društvu, pitamo Gregorića.
Crkvena namjera da kontrolira misli i želje ljudi
“Seksualni poriv jedan je od temeljnih ljudskih poriva, pa će dobar dio svakog morala neizbježno otpadati na seksualni moral. Svaka religija stoga regulira seksualni moral, a kršćanstvo je osobito usmjereno na njega. Dvije od Deset Božjih zapovijedi tiču se seksualnog morala, a Isus iz Nazareta kaže da je sedma zapovijed prekršena već ako čovjek “s požudom pogleda ženu” (Matej 5,28). Kršćanstvo je, dakle, svoju borbu za seksualni moral preselilo iz domene djelovanja u čovjekovu unutrašnjost. Crkva vrlo dobro razumije da, ako hoćeš kontrolirati kako se ljudi ponašaju, najprije moraš kontrolirati njihove misli i želje”, odgovara on.
A to nam o tome govori terminologija koju RKC koristi, primjerice “predbračna čistoća”? Time se sugerira da je seks prije braka prljav.
“U kršćanstvu je svaki seks, pa i onaj u braku, prljav kad god mu je cilj užitak, a ne razmnožavanje. To je nasljeđe Sv. Augustina. Da je on početkom 5. stoljeća izgubio crkveno-političku bitku protiv pelagijanaca, koji nisu poistovjećivali spolnost s grijehom, kršćanstvo, RKC i povijest zapadnog svijeta općenito zacijelo bi izgledala drukčije”, objašnjava Pavel Gregorić.
Pozicija tisućljetne učiteljice morala
Kada je pak riječ o višedesetljetnom institucionalnom zataškavanju svećeničkih pedofilskih skandala, Gregorić ističe da se “institucije uvijek štite pod pritiskom. Velike tvrtke prikrivaju svoje nezakonite radnje, sveučilišta prikrivaju svoje plagijate, bolnice prikrivaju pogreške svojih liječnika. To u pravilu izlazi na čistac i rješava se tek kad ljudi iz samih institucija počnu nešto poduzimati. No RKC nije obična institucija, nego institucija koja sebe postavlja u poziciju tisućljetne učiteljice morala koja živi od svog autoriteta, tako da je pod dvostrukim pritiskom. Stoga je razumno očekivati da će i dvostruko spremnije i beskrupuloznije prikrivati svoje prljavo rublje. No ova konferencija po meni predstavlja veliki pomak i, bar se nadam, iskreni pokušaj ljudi iz same te institucije da nešto poduzmu. Drukčije neće ići.”
"Takneš li u Katoličku crkvu, taknuo si u hrvatstvo"
Za kraj pitamo Gregorića može li Katolička crkva nakon svega uopće zauzimati poziciju društvenog moralnog arbitra i kako to da u Hrvatskoj svi ti skandali - a neki su otkriveni i kod nas - zasad nisu ostavili veći trag na njezin utjecaj?
“U očima slobodnomislećih ljudi, većine nekatolika, pa i u očima određenog broja mislećih katolika, RKC već dugo ne zauzima poziciju nikakvog moralnog arbitra — ali ne zbog povremenih skandala, već zbog doktrina koje je pregazilo vrijeme, zbog licemjerja svećenika i slizanosti Crkve s vlašću. RKC je u Hrvatskoj osobito stabilna jer je mnogi doživljavaju kao jamstvo hrvatskog identiteta. Takneš li u RKC, taknuo si u hrvatstvo. Dokle god će većina u Hrvatskoj tako razmišljati, dotle se RKC ne treba bojati nikakvih skandala. A većina u Hrvatskoj će tako razmišljati dokle god RKC bude imala prste u državnim školama i državnim medijima”, zaključuje Gregorić.