Piše: B.Ma. | 11.02.2019. 10:45

Hrvatska – zemlja u kojoj su žrtve same krive

“SRPSKI provokatori sa Zvezdinim dresovima usred Splita. Čista srpska provokacija”, jedan je od komentara ispod tekstova o napadu na srpske vaterpoliste u Splitu koji su se usudili nositi majice s obilježjima svog kluba Crvene zvezde na splitskoj Rivi. Nesretni mladići – 29-godišnji državljanin Crne Gore te 26-godišnji i 25-godišnji državljani Srbije – na splitskoj Rivi su se našli jer su trebali igrati utakmicu s lokalnim klubom Mornarem. 

“Fizičko nasilje je za osudu. Provociranje također”

U kaljuži komentara ispod vijesti o napadu na portalima i društvenim mrežama ne nedostaje varijacija na temu "provokatora". I ne samo tamo. Jedan splitski vijećnik, Martin Pauk, dakle, predstavnik gradske vlasti, konstatirao je nešto slično: “Fizičko nasilje je za osudu. Provociranje također.”

Stara je to uvrnuta logika koja počiva na premisi da je žrtva silovanja kriva jer je nosila dekolte ili kratku suknju. 

Mlada Zadranka koju je prošlo ljeto brutalno isprebijao danas na slobodu pušteni Darko Kovačević "Daruvarac" isto tako je, ako je suditi po brojnim komentarima, sama kriva jer se družila s takvom osobom, a kriva je i njena majka jer je, sudeći po prozivkama, dopustila kćeri da se kreće u takvom društvu.

Učenica Ekonomsko-birotehničke škole kojoj je školski kolega žigosao užarenim predmetom slovo “u” na rame ranije ovog tjedna također je sama kriva, vjerojatno je to i željela jer se pokazalo da na svom profilu ima fotografije gdje pozira u majici s navodnim ustaškim znakovljem, iako se na kraju ispostavilo da je riječ o majici koju je kupila kao humanitarnu pomoć tijekom posjeta Vukovaru.

Informaciju o tome neki su mediji donijeli pod egidom "velikog preokreta", kao da nošenje majice s ustaškim znakovljem na bilo koji način opravdava žigosanje. Nekolicina medija otišla je čak i toliko daleko da su ustvrdili kako je nesretna djevojka sama tražila žigosanje.

Žrtve su "same krive"

I vaterpolisti i djevojke “sami su krivi”. Provocirali su. Da nisu, ništa im se ne bi dogodilo. Kad već jesu, dobili su batine, zaradili su ozljede. Zaslužili su. 

A to im je svima dano na znanje već tijekom samog čina napada. 

Dok su vaterpolisti bježali od napada, ljudi na Rivi su mirno ispijali kavu

Vaterpolistu Crvene zvezde poručili su to splitski građani koji su na Rivi ispijali kavu i gledali ga kao u cirkusku atrakciju dok je skakao u more pred razularenim divljacima bez da mu pomognu. Videosnimka pokazuje dokone splitske građane koji gledaju u mladića kako stoji u moru dok oni samo promatraju. Tek jedna djevojka i čovjek su u trenucima zabilježenima na snimci pružili ruku napadnutom mladiću.

"Pretučena djevojka sama je kriva"

Pretučenoj djevojci u Zadru poručili su da je sama kriva već posjetitelji i vlasnica kafića koji su mirne duše pustili da je mlati već prekaljeni nasilnik. Isplivalo je to tijekom svjedočenja na suđenju Darku Kovačeviću "Daruvarcu" koji je jučer, premda nepravomoćno osuđen na pet godina zatvora, uz pomoć pravosudnih zavrzlama izašao na slobodu.

Bojala se da će je nazvati drukerom

Žigosanoj djevojci u zadarskoj Ekonomsko-birotehničkoj školi poručili su da bi trebala šutjeti o napadu. "Ja i kolega smo sjedili u klupi i taj počinitelj je sjedio iza mene i palio je papiriće, papir se zagrijavao i zagrijanim upaljačem je meni prislonio na ruku", izjavila je traumatizirana djevojka i objasnila kako slučaj nije prijavila sama jer se bojala da će je nazvati drukerom. Ozljedu na ramenu primijetila je nastavnica iz tjelesnog odgoja pa je djevojka priznala što se dogodilo.

Čije nasilje zaslužuje osudu?

Ipak, slučaj u Splitu ide i korak dalje u reakcijama. Osim opravdavanja napada koje je iznio gore spomenuti splitski vijećnik Martin Pauk, njegov kolega Ante Bradarić-Šljujo iz redova Mosta obrušio se na one koji su se drznuli osuditi nasilni događaj u Splitu i otvorio pitanje čije nasilje zaslužuje osudu.

“Ne sjećam se da su Opara, Kotur, Kosor, Ćelić, Puljak, Grabar-Kitarović, Markovina i ostala politička 'elita' na isti energičan način reagirala kada je grupa maskiranih osoba u NSK napala studenta Dalmatinca, a također ni kad je u Zagrebu zapaljen kombi misleći da ga koriste pripadnici Torcide koji su došli na utakmicu, a koristili su ga zapravo djeca kickboxing kluba iz Šibenika. Ekipa, imamo li to dvostruke kriterije kada je nasilje u pitanju? Osuđujem svaki oblik nasilja kao i svaki čin koji služi kao provokacija, ali imajmo jednake kriterije za sve onda!” napisao je manje poznati splitski vijećnik Bradarić-Šljujo.

Kad političke elite koriste obrazac prema kojem je žrtva kriva 

Nema svako nasilje isti predznak, a osude nisu uvijek promptne. Često ih uopće nema, a dogodi se i implicitno korištenje obrasca krivnje žrtve. Imali smo prilike to više puta čuti od naših političkih elita. Kad je 2016. godine u Splitu napadnut novinar Ante Tomić, tadašnje Ministarstvo kulture pod vodstvom Zlatka Hasanbegovića oglasilo se priopćenjem u kojem je osudilo fizičko nasilje, ali i podsjetilo na važnost odgovornosti za javno izgovorenu i/ili pisanu riječ”, također implicirajući na autorovu krivnju jer je doslovno zasut kantom govana na ulici.

"Indexove novinare treba ubijati" za predsjednicu je "iskazivanje nezadovoljstva"

Isto tako, kad je Općinsko državno odvjetništvo u Splitu odbacilo prijavu protiv stanovitog Stipe Perkovića-Tabaka, koji je na Indexovim Facebook stranicama javno napisao da "Indexove novinare treba ubijati", predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović nazvala je to samo "iskazivanjem nezadovoljstva”.

No nisu samo političke elite koje relativizacijom govora mržnje ili kaznenih djela počinjenih iz mržnje stvaraju ozračje gdje je nasilje normalizirano. Ili postaje čak prihvatljiva metoda sankcioniranja žrtava koje su same krive jer su svojim ponašanjem izazivale.

Hrvatska  društvo gdje je nasilje normalizirano, a žrtve stigmatizirane

Nisu tako splitski napadači “ekscesni huligani”, a Split tolerantan i otvoren grad, kako to tvrdi gradonačelnik Andro Krstulović Opara. Kao što ni pretučena djevojka, kako se pokazalo, nije bila jedina žrtva zadarskog zlostavljača. Niti je žigosanje djevojke u školi “dječja igra” kako je to na početku pokušao prikazati ravnatelj zadarske škole Jozo Dragić.

Navedeni primjeri samo su odraz društva u kojem je nasilje normalizirano, a proizvode ga i perpetuiraju političke elite i sustav koji su sami stvorili. U takvoj konstelaciji snaga nema ništa logičnijeg od toga da je najslabija karika – žrtva, ujedno i krivac za nasilje koje se nad njom provodi.
 

NAJNOVIJE
NAJČITANIJE