Piše: S.M. | 12.01.2019. 12:00

Francie i Charlie odlučili su se zajedno ubiti. Ovo je njihova priča

POSLJEDNJE jutro u svojim životima Charlie i Francie Emerick dočekali su držeći se za ruke. Ovaj bračni par iz američkog grada Portlanda proveo je zajedno 66 godina prije nego što su oboje neizlječivo bolesni umrli zajedno u svojoj postelji 20. travnja 2017., a nakon što su u skladu sa zakonom ”Death with Dignity” (Dostojanstvena smrt) primili smrtonosni koktel kemikalija, piše neprofitni portal Kaiser Health News, specijaliziran za zdravstvene teme.

Prva je preminula 88-godišnja Francie, nakon samo 15 minuta, što je posljedica njena oslabljenog srca. Godinu dana mlađi Charlie, cijenjeni otorinolaringolog, umro je sat kasnije završivši tako svoju bitku s rakom prostate i Parkinsonovom bolešću koja mu je dijagnosticirana 2012. ”Nisu žalili ni za čim niti su imali nezavršenih poslova. Došlo je i njihovo vrijeme, a nama je mnogo značilo to što su bili zajedno”, rekla je Sher Safran (62), jedna od njihovih triju odraslih kćeri.

Medicinski potpomognuto umiranje

Dvadeset godina nakon što je Oregon postao prva američka savezna država koja je legalizirala medicinski pomognuto umiranje, gotovo 1300 ljudi preminulo je nakon što je primilo smrtonosnu dozu medikamenata. Bračni par Emerick spada među 143 osobe koje su na taj način završile život u 2017. godini, no čini se da su oni bili jedini koji su dozu primili istodobno, objavila je skupina Compassion&Choices koja prati medicinski pomognuto umiranje. Charlie i Francie su to učinili u domu za nemoćne osobe u kojem su živjeli posljednjih nekoliko godina i pritom nisu obavijestili upravu te ustanove.

Nakon što su se njihove bolesti pogoršale, bili su zahvalni što su mogli odabrati ovakav završetak, tvrde članovi njihove obitelji. ”Uvijek im je bila namjera da sami odlučuju o svojoj smrti”, kaže njihova kći Jerilyn Marler (66), koja se o roditeljima brinula posljednjih nekoliko godina.

Charlie i Francie dopustili su svojoj kćeri Sher i njenom suprugu Robu da snimaju njihove razgovore i pripreme sve do trenutka smrti. Trebala je to biti uspomena samo za obitelj, ali pokojni je bračni par na kraju odlučio da će napraviti film koji će biti prikazan u javnosti. Tako je nastao dokumentarac ”Livin&Dying: A Love Story” (Živjeti i umrijeti: Ljubavna priča) koji opisuje pozadinu posljednje odluke bračnog para Emerick.

Sher Safran kaže da je cilj dokumentarca pomoći ljudima da promijene način na koji razmišljaju o smrti i to tako što će s javnošću podijeliti intimne trenutke koji su prethodili pomognutom samoubojstvu njenih roditelja. Iako je takav način umiranja sve prihvaćeniji u SAD-u, pomognuto samoubojstvo i dalje je nepoznanica za širu javnost. Bračni par Emerick nikome nije otkrio svoje planove osim liječniku i svojim kćerima. ”Smatram njihovu odluku hrabrom i prekrasnom. Može se vidjeti s koliko su pažnje Charlie i Francie donijeli svoju odluku”, rekla je Carol Knowles (70), Franciena poznanica.

66 godina braka

Bračni par Emerick upoznao se tijekom studija u Nebraski. Vjenčali su se 4. travnja 1951. Tijekom 60-ih godina prošlog stoljeća bili su medicinski misionari u Miraju u Indiji. Charlie je potom dobio posao u južnoj Kaliforniji, pa u saveznoj državi Washingtonu, ponovno u Indiji i konačno u Oregonu, gdje je postao šef otorinolaringološkog odjela u lokalnoj bolnici. Imali su tri kćeri. U dom za nemoćne osobe u Portlandu preselili su se 2004. godine.

Tamo su i preminuli jednog oblačnog četvrtka prošlog proljeća, šest dana nakon obiteljskog okupljanja. Bilo je to veselo druženje s djecom i unucima, ali istodobno prožeto tugom. “Na trenutke su naši roditelji s mnogo tuge pričali o oproštaju koji se bližio”, rekla je Jerilyn Marler.

Charlieju je 2012. godine, nakon višegodišnje bitke sa simptomima, dijagnosticirana Parkinsonova bolest. Patio je i od raka prostate i srčanih tegoba, a početkom 2017. godine rečeno mu je da će živjeti još samo šest mjeseci. U dokumentarcu je opisao svoje misli dok je vagao hoće li se upustiti u potpomognuto umiranje.

”Ako nastavim, bit će mi sve lošije i lošije. Druga opcija ne može biti ništa gora”, drhtavim je glasom govorio svojoj kćeri Sher.
Francie, koja je radila u marketingu i odnosima s javnošću u indijskoj bolnici, na snimci se doima vitalnom i artikuliranom. Njene kćeri, međutim, tvrde da ju je energija napuštala zbog posljedica višestrukih srčanih udara i karcinoma. U filmu je Francie rekla kako je mogla poživjeti nešto dulje od svoga supruga, ali jednostavno nije željela: ”Charlie i ja imamo jedinstven odnos koji smo razvili kroz sve što smo prošli u ovih 70 godina.”

Proces traje 15 dana

Bračni par Emerick pažljivo je razmotrio sve pravne aspekte. Morali su proći preglede dvaju liječnika koji su morali potvrditi prognozu da im je ostalo manje od šest mjeseci života te ustanoviti mogućnost da sami uzmu smrtonosni koktel. Morali su i nekoliko puta naglasiti svoju želju da im se život prekine. Cijeli proces traje najmanje 15 dana. ”Željeli smo da sve bude u skladu sa zakonom”, rekla je Francie.

Charlie i Francie su zatražili pomoć Linde Jensen, voditeljice neprofitne agencije End of Life Choices Oregon, koja pomaže ljudima da iskoriste mogućnosti zakona “Death with Dignity”. “Bili su prilično dobro informirani. Htjeli su samo biti sigurni kako zapravo izgleda planirana smrt”, rekla je Linda koja je u posljednjih 13 godina asistirala u desecima sličnih umiranja.

Jensen je Emerickovima dva dana prije njihove smrti objasnila da neće umrijeti na način kako se to ponekad prikazuje na televiziji: ”Nećete izgubiti kontrolu nad crijevima ili mjehurom. Nećete hvatati zrak. Jednostavno ćete zaspati.” Charlie i Francie su pomno slijedili plan, nisu doručkovali, tek su u 9 ujutro popili tablete kako bi smirili želuce, a sat vremena kasnije uslijedila je smrtonosna doza. Kćeri Safran i Marler bile su smirene i odlučne dok su pomagale roditeljima u njihovu odlasku. ”Tugovanje smo odradile unaprijed jer smo znale što će se i kada dogoditi”, rekla je Marler.

Neki su članovi obitelji bili protiv nakane bračnog para, ali Emerickovi su bili odlučni. Posljednjeg jutra Charlie je mahnuo u kameru dok se kretao hodnikom, a Safran je u suzama zagrlila majku. Charlie i Francie držali su se za ruke dok su gutali smrtonosni pripravak.

Ogromna unutarnja snaga

"Potrebna je ogromna unutarnja snaga i samosvijest da bi se osoba suočila s takvom odlukom, donijela takvu odluku i potom okupila oko sebe sve ljude koje voli i kojima će nedostajati", objasnila je Linda Jensen.

Nije bilo pogreba. Emerickovi su donirali svoja tijela za istraživanja Sveučilištu Oregon Health&Science, koje će obitelji vratiti njihove ostatke tek za dvije do tri godine. U međuvremenu je snimka postala dragocjena uspomena i utjeha obitelji. ”Lijepo je čuti njihove glasove”, rekla je Safran. 

Druga Franciena poznanica je nakon projekcije dokumentarca rekla kako njena religija zabranjuje bilo kakve pokušaje ubrzavanja umiranja. Carol Knowles namjerava film prvo pokazati socijalnom radniku prije nego što ga prikaže publici u umirovljeničkom centru: ”Ne želimo nikoga preplašiti ili učiniti da se netko osjeća neugodno.” Stephen Drake, analitičar aktivističke skupine za prava osoba s invaliditetom ”Not Dead Yet” (Još nismo umrli), nije bio oduševljen dokumentarcem ni njegovim javnim prikazivanjem. Smatra da je predstavljanje potpomognutog umiranja u pozitivnom svjetlu ”zapravo promocija ne samo samoubojstva nego dvostrukog samoubojstva”.

Sher Safran kaže kako je očekivala snažne reakcije, pa i kritike zbog dokumentiranja posljednjih dana svojih roditelja. Ona smatra da dokumentarac odaje priznanje njenim roditeljima i njihovoj vjeri da svatko, ako je to moguće, sam treba odlučiti kad i kako će umrijeti.

”Vjerujemo da život sam po sebi nije vrijedan obožavanja, važna je kvaliteta života”, zaključila je Francie Emerick.

NAJNOVIJE
NAJČITANIJE