HRVATSKA U-21 reprezentacija nakon 14 godina prvi put je izborila nastup na Europskom prvenstvu.
Prije ove generacije, zadnja koja je to uspjela bila je ona 2004.
Izabranici Martina Novoselca tada su se osramotili. U tri meča u skupini uzeli su samo bod i natjecanje završili kao zadnji u grupi.
Srbija i Crna Gora pobijedili su ih 3:2 (strijelci Eduardo i Kranjčar), zatim su s Bjelorusijom igrali 1:1 (Lučić), da bi ih u zadnjem meču s 1:0 pobijedila Italija.
Ali kakva god bila, ta Hrvatska do danas je bila posljednja koja je uspjela plasirati se na Euro mladih reprezentacija.
Prisjetimo se igrača koji su tada bili prvotimci:
Tomislav Vranjić (34) tada je bio prvi vratar mlade reprezentacije i Cibalije. Nakon toga branio je za Varteks i Dinamo, a matičnoj Cibaliji vraćao se nakon kratkih odlazaka u Iran, Kazahstan i Šokadiju iz Babine Grede. Prije dvije godine nastupao je za Zrinski iz Tordinaca, nakon čega se skrasio u Tur Abdinu, osmoligašu iz Berlina.
Marijan Buljat (37), desni bočni. Imao je pred sobom veliku karijeru. Odmah nakon prvenstva potpisao je za Dinamo, a dvije godine kasnije išao je na seniorski SP. No dva loma noge, u siječnju 2007. u Dinamu i u srpnju 2010. u Hajduku, pri čemu su mu oba nanijeli suigrači na treningu, usmjerili su njegovu karijeru prema Primorcu iz Biograda i Arbanasima.
Dino Drpić (37), stoper. Tada je već bio standardni prvotimac Dinama. Ali problemi vezani uz "vanterenske aktivnosti" odveli su ga prema Bruneju, Kustošiji i Savskom Marofu, gdje je imao zadnji angažman.
Mario Lučić (37), stoper. I on je 2004. imao ljeto iz snova. Nakon što je igrao za Hrvatsku na Euru, iz Cibalije je prešao u Dinamo. Od tamo nakon godinu i pol odlazi u Varteks, pa u izraelski Bnei Yehudu. No ondje se zadržava samo tri mjeseca prije povratka u Varaždin. Nakon toga je slijedio i povratak u Vinkovce te smiraj karijere u Lučkom i Bedemu iz Ivankova.
Vedran Ješe (37), stoper. Još jedan igrač koji je nakon ovog Eura otišao u Dinamo, samo što se on preselio desetak tramvajskih stanica dalje, iz Kranjčevićeve. Od tamo je nakon samo jedne sezone krenuo njegov put preko Zaprešića, Švicarske, Izraela, Bosne, Grčke i Hercegovine da bi se konačno smirio u Primorcu iz Biograda.
Danijel Pranjić (36), lijevi bočni. Jedan od niza igrača koji su nakon tog Eura otišli u Dinamo. Igrač koji se nametnuo u Osijeku, na Maksimiru ostaje samo jednu sezonu, a proslavio se tijekom četiri sezone (2005.-09.) u Heerenveeu, gdje je procvjetao kao krilo. Sjajne igre u Nizozemskoj osigurale su mu transfer u Bayern, gdje je ostao tri godine. Poslije toga je zapaženo igrao još u Panathinaikosu. Za Hrvatsku je tijekom više od desetljeća skupio 58 nastupa. Izbornici su ga seljakali po raznim pozicijama, a najmanje je igrao kao lijevo krilo, što je pozicija koja mu najviše odgovara. Zadnji projekt nakon karijere nogometaša ostvario je proljetos pokrenuvši nogometni reality show.
Darijo Srna (36), desno krilo. Na Euro za mlade došao je kao etablirani seniorski reprezentativac koji je već iza sebe imao 15 nastupa za A reprezentaciju te je dvije godine bio internacionalac u ukrajinskom Šahtaru. Srna je napravio daleko najveću karijeru od svih igrača Hrvatske na ovom natjecanju. 134 nastupa za Hrvatsku, igranje na četiri EP-a i dva SP-a i kapetanska traka dokaz su da je jedna od legendi hrvatskog nogometa. Ukrajinskom klubu bio je vjeran 15 godina odbijajući pozive Liverpoola, Milana, Chelseaja da bi ipak ovog ljeta kao veteran otišao isprobati na klupskom planu i nešto drugo osim Hajduka i Šahtara. Debelo u veteranskim godinama zaigrao je za Cagliari.
Mario Carević (36), veznjak. On je također bio predodređen za velike stvari i proglašen Asanovićevim nasljednikom. Do tog statusa pokušao je doći "najzaobilaznijim" putem, preko Saudijske Arabije, u koju je otišao već kao 22-godišnjak i to baš nakon Eura. Brzo se vratio u Europu, ali u Stuttgartu nije igrao. Zato jest prilikom povratka u Hajduk te u belgijskom Lokerenu. Karijeru je završio u slovenskoj Krki, gdje je zatim bio pomoćni trener, a danas je asistent Zoranu Vuliću u Hajduku.
Niko Kranjčar (34), veznjak. Nije imao ni 20 godina u vrijeme Eura, a već je bio simbol Dinama i njegov kapetan. Ubrzo nakon toga uslijedio je njegov burni transfer u najveći rival Hajduk. Ali već u ljeto 2006., nakon što ga je otac vodio na SP, odlazi u Portsmouth. Tri godine kasnije vrhunac karijere dosegnuo je transferom u Tottenham, u koji ga je povukao Harry Redknapp, njegov trener iz Pompeya. Među Spursima također provodi tri sezone, ali standardan je bio samo u prvoj. U kijevskom Dinamu, u koji je prešao 2012., nije igrao ni toliko pa se vratio Redknappu na posudbu u QPR. Problemi s ozljedama, težinom i kondicijom, koji su ga pratili tijekom cijele karijere, tada posebno dolaze do izražaja. Pokušao se vratiti protekle dvije godine preko New York Cosmosa i Glasgow Rangersa, ali spomenute boljke pokazale su da nije za ozbiljan nogomet. Usprkos svim poteškoćama u klupskoj karijeri, Kranjčar je uspio odigrati čak 81 utakmicu za Hrvatsku, uz nastupe na dva EP-a i jednom SP-u.
Marko Babić (37) lijevo krilo. I Osječanin je na ovaj Euro došao kao seniorski reprezentativac i internacionalac, član Bayera iz Leverkusena. Do 2008. skupit će 49 nastupa za seniorsku nacionalnu momčad. Najviše se istaknuo na SP-u 2006. kada je odigrao sve tri utakmice kao lijevi ofenzivni bek. Po završetku igračke karijere, pokrenuo je školu nogometa u Osijeku.
Goran Ljubojević (35), napadač. Najavljivan je kao Šukerov nasljednik kada je nakon ovog Eura bio jedan od niza mladih slavonskih reprezentativaca koji su došli u Dinamo. Ali napadač iz Osijeka brzo je napustio Maksimir i krenuo u pravu odiseju koja je nakon zagrijavanja u Švicarskoj i Belgiji, bila ispresijecana povratcima u Zagreb i Osijek, da bi zatim nanizao: Rumunjsku, Iran, još jedan povratak u Osijek, Singapur, Indoneziju, Vinogradar iz Mladine, a zadnji klub bio mu je prošle godine Trnje.