VEČERAŠNJOM utakmicom Bostona i Philadelphije započet će nova, 73. NBA sezona. LeBron James spakirao je kofere i iz radničkog se Clevelanda preselio u sunčani i opušteni Los Angeles. Njegovim odlaskom past će interes za košarku u saveznoj državi Ohio, Cleveland će ponovno biti grad luzera, ali najvažnije je da se otvorilo mjesto na vrhu Istočne konferencije.
Istok je koncipiran u nekoliko razina s jasnom podjelom snaga. Na samome dnu imamo nekoliko ekipa koje u blatu grcaju iz raznih razloga; okreću novi list poput Atlante ili su jednostavno Orlando. Nakon njih možemo pronaći nekoliko ekipa koje se nadaju mjestu u doigravanju, iako će i ove sezone izvisiti zbog loših ekipa, nedostatka sreće ili ozljeda. Zatim slijede rubne play-off ekipe koje služe za popunu doigravanja i ekspresno ispadanje iz njega. Washington bih stavio u vlastitu kategoriju jer na račun dva All-Star igrača ipak su malo jači od Miamija, Indiane i sličnih ekipa, ali imaju manjkavosti u pogledu trenera i upitnih odluka glavnih igrača. Ako će Scott Brooks više razdvajati minute Beala i Walla, sposobni su približiti se brojci od 50 pobjeda. Samo, svi znamo kako to neće biti slučaj.
Istočni poker kraljeva
Četiri ekipe za sam vrh. Četiri pretendenta za pojas istočnog prvaka po NBA kategoriji. Dok ste pod dojmom ove nevjerojatno maštovite rečenice, pređimo na prvu ekipu.
Boston Celtics
Prošlogodišnji finalisti zapeli su na posljednjem koraku prije velikog finala, ali bez LeBrona u susjedstvu otvorena im je staza za ''pole position'' u regularnoj sezoni. Odlično posložena ekipa ovo ljeto nije izgubila nijednog važnog igrača, a vraća im se i Gordon Hayward koji je lani odigrao svega pet minuta prije ozljede koja ga je izbacila iz stroja za cijelu sezonu. Sreća u nesreći je bila što je ozljeda otvorila dodatne minute za Jaysona Tatuma koji je već u rookie sezoni pokazao da može trpati kad poželi, dok je preostale minute za vlastiti iskoristio Jaylen Brown.
Kyrie Irving uvijek je smatrao kako zaslužuje vlastitu ekipu, što uz LeBrona nije bilo moguće. Dolazak u Boston omogućio mu je najbolje šuterske postotke u karijeri, slobodne ruke u završnicama i skidanje dijela tereta u kreaciji. Jednostavno, omogućili su mu da se posveti onome što najbolje zna - zabijanju.
Zahvalan. Borben. Požrtvovan. Odan. Fajter. Timski igrač. Tim Duncan za siromašne. Koji god od navedenih izraza izaberete, nećete pogriješiti. Svi opisuju Ala Horforda. Srce i duša Celticsa radi sav prljavi posao kako bi njegovi suigrači mogli blistati, a nerijetko i sam mora vaditi kestenje iz vatre. Jedini nezamjenjiv igrač petorke, jer drugoga takvog visokog nemaju. Ne volite li Horforda, ne volite košarku.
Pod paskom genijalnog Brada Stevensa, ova ekipa može daleko. Cilj je jasno postavljen. Ulazak u veliko finale i susret s Warriorsima. Imaju vrhunskog trenera, odličnu ekipu i pametnu upravu koja zna reagirati u pravom trenutku. Favoriti za odlazak preko 60 pobjeda i prvo mjesto u konferenciji.
Toronto Raptors
Masai Ujiri je mjesto generalnog menadžera prepustio Bobbyju Websteru koji je odmah na početku svoje karijere pokazao istu odlučnost kakvu je na svojim počecima imao i Ujiri. Koliko god DeMar DeRozan plakao preko društvenih mreža prozivajući svoj bivši klub, ovo je potez koji je kanadska ekipa morala napraviti. Sam DeRozan je idealan igrač za ekipu s malog tržišta jer od loše ekipe može napraviti prosječnu, privući nešto gledatelja te generirati kakav-takav interes javnosti. Njegov problem je sličan onome koji ima Carmelo Anthony: nije dovoljno dobar za biti prva violina ekipe, a njegova igra koja se bazira na potezanju dugih dvica iz driblinga u ovome trenutku je suprotnost trendu kojim ide liga.
Dolazak Kawhija Leonarda znači da Raptorsi u ovome trenutku imaju možda i najboljeg igrača na Istoku. Leonard je prošle sezone odigrao svega devet utakmica zbog ozljede i durenja na upravu Spursa. Ovo ljeto pokušao je isposlovati razmjenu u Lakerse, ali ekipa iz Los Angelesa nije bila spremna prihvatiti cijenu koju su tražili iz Spursa. U priču se ubacio Toronto, usput se riješio DeRozanovog ugovora i bacio sve na ovu sezonu, nadajući se kako će dobrom sezonom nagovoriti Leonarda na produljenje.
Izuzev u igračkom kadru, promjena je vidljiva i na trenerskom mjestu. Nick Nurse zamijenio je Dwanea Caseyja na čelu ekipe. Iako su imali 59 pobjeda, opet su zapeli u polufinalu Istoka. Casey je solidan trener koji se ne zna prilagoditi play-off ritmu i miksanju u hodu. Nurse je bio zadužen za napad koji bi dolaskom Leonarda i odličnog spot up tricaša Dannyja Greena trebao biti efikasniji jer DeRozan je kruženje lopte znao kočiti svojom izolacijskom košarkom. Promjene su vidljive i na odustajanju od visokih postava s Valanciunasom koji bi centarsku poziciju trebao prepustiti Ibaki, dok bi Litavac kažnjavao zamjene u paru s Van Vleetom.
Milwaukee Bucks
Odlaskom LeBrona otvorilo se mjesto za jednog igrača koji će terorizirati Istočnu konferenciju. Greak Freak u stanju se ove sezone uključiti u borbu za najkorisnijeg igrača lige. Same brojke su i prošle sezone bile u konkurenciji za taj status, ali omjer ekipe ga je kočio. Nema više Jasona Kidda i Joea Pruntyja koji podmeću nogu vlastitoj ekipi. Atlanta Hawks tek postavljaju temelje buduće jezgre i treba im mladi trener koji će polagano razvijati igrače. Mike Budenholzer to nije.
Milwaukee je odmah reagirao i doveo najboljeg slobodnog stručnjaka koji će učiniti čuda za njihov napad. Korištenje najboljih igrača i četiri šutera oko Giannisa možemo smatrati standardom ove sezone. Također, njihov ''death line-up'' u kojem Giannisa gledamo na petici njihov bi napad trebao lansirati prema samome vrhu, dok bi uz svu dužinu koju imaju trebali ostati solidna obrambena družina.
U njihovom slučaju sve je jasno. Giannis je pokretač svega, a kad shvatimo kakve je brojke imao u nemaštovitim napadima na stisnutu obranu, bojim se i pomisliti kakav će nered raditi kada će imati četiri igrača koja šire reket. Definitivno ekipa koja će ove sezone napraviti najveći skok na Istoku, a kombinacija individualne kvalitete, dobrog trenera i duboke rotacije često je dobitna kombinacija.
Philadelphia 76ers
Njihova priča neslavno je završila u doigravanju. Koliko god bio dominantan u regularnoj sezoni, Joel Embiid u play-offu ne može raditi toliku razliku na račun post igre. Ben Simmons nedostatak raspona na šutu može maskirati u regularnoj sezoni gdje igrate 82 susreta, ali ne i u play-off seriji gdje se pripremate isključivo za jednog protivnika i nije pretjerana znanost obraniti se od dvojca koji te ne može poraziti ako nema prostora u sredini.
Upravo je to bila najveća boljka Sixersa, jer JJ Redick i Dario Šarić, koliko god donesu napadačkog impulsa i šuterskog raspona, betonskim nogama još više uzmu na defenzivnoj strani. ''Something's gotta give'', rekli bi Amerikanci. Nisu svi Warriorsi da mogu imati i vrhunski napad i obranu u istom trenutku.
No 52 pobjede prošle sezone nisu slučajnost. Riječ je o odličnoj ekipi koja je zauzela treće mjesto, ali je pregažena od strane Celticsa u doigravanju koje je bilo premijerno za većinu glavnih igrača. S jednim bolnim iskustvom više, spremni su na nove izazove.
Kako uklopiti prošlosezonski prvi pick koji nikako da pronađe formu? Može li Embiid konačno ostati zdrav i sposoban odigrati dvije utakmice u dvije noći? Kako riješiti problem preklapanja Šarića i Simmonsa?
Puno je pitanja ove godine za Sixerse, pitanja koje će morati uspješno riješiti ako žele napraviti rezultat u doigravanju. Za regularnu im je sezonu dosta da Simmons i Embiid odigraju 70 utakmica na All-Star razini i 50 pobjeda ne bi trebalo doći u pitanje.