Foto: Index/FaH
No, zbog čega bi uopće vozači javnog prometa imali beneficirani radni staž? Ako komercijalni piloti mogu voziti iza sebe 400 ljudi do 65. (istina, samo jedan član letačke posade može biti preko 60.), zašto to ne mogu vozači tramvaja ili autobusa? Po čemu je teže i napornije ili traži brže reflekse voziti tramvaj nego avion?
Otežani uvjeti rada su kategorija koja se mijenja
Nekada je voziti kamion, autobus ili tramvaj bilo iznimno teško zanimanje - stariji čitatelji pa i oni srednjih godina koji su služili JNA sjetit će se kamiona bez servo uređaja pa i bez grijanja - gdje se čak i učilo kako držati ruke na volanu, jer kamen na cesti je znao slomiti ruku vozaču. Bilo je i ostalim vozilima neudobno, ružno i naporno. No, to je bilo nekada. U međuvremenu, tim vozilima upravlja se bez veće fizičke snage, postoji klima za ljeto i primjereno grijanje za zimu. Medicina je također otišla naprijed - nekada nesavladiva dioptrija danas se rješava operacijom za 15 minuta.
Vlada je ovdje u pravu - radnici u ovoj djelatnosti jednostavno na radnom mjestu više ne trebaju beneficirani radni staž. Priča o radu do 67. godine ionako ne drži vodu - valjda se s poslom vozača počinje nakon srednje, s 19 godina, a ne nakon doktorata, s 27. Vozač će puni radni vijek i bez beneficiranog staža ispuniti i puno prije krajnje granice za mirovinu.
Radnici zaposleni na osobito teškim i za zdravlje i radnu sposobnost štetnim radnim mjestima, radnici kojima nakon određenih godina života, zbog naravi i težine posla, fiziološke funkcije organizma opadaju u toj mjeri da onemogućavaju daljnje uspješno obavljanje toga posla - imaju pravo na ono što se zove beneficirani radni staž. Ne treba zaboraviti, na isti imaju pravo i radnici koji su osobe s invaliditetom, primjerice radnik koji se ne može kretati bez invalidskih kolica. I to je sasvim razumljivo. No, pitanje je koliko u ovim kategorijama izvan osoba s invaliditetom treba biti zanimanja.
Ako netko radi kraće - netko drugi to mora platiti
Postoji popis zanimanja gdje se radni staž od 12 mjeseci računa kao radni staž od 14, 15, 16 ili 18 mjeseci. U praksi to znači - ta osoba ide ranije u mirovinu, manje je uplaćivala u fondove, ali će zato više povlačiti iz tih fondova. Ukratko - za svakoga tko ide u beneficiranu, prijevremenu mirovinu ili vi koji radite, ili svi putem proračuna trebaju dati nešto više. Netko će reći: "Da, ali poslodavci uplaćuju za beneficirani staž!" Uplaćuju, ali kod gradskih komunalnih firmi to se opet prebacuje na cijene prijevoza, tj. na građane. Uostalom, uplaćuju uglavnom u sustav međugeneracijske solidarnosti, a nove generacije koja će uplaćivati za mirovine jednostavno nema. Nemamo toliko novih radnika.
Upravo zato je potrebno svakih nekoliko godina provjeravati popis onih koji imaju pravo na beneficirani radni staž jer, prvo, tehnički uvjeti rada se mijenjaju, a i sve manje je onih koji će uplaćivati za iste. Ako tih novih radnika nema (a nema ih), znači da država mora uskočiti izravno iz proračuna, a to znači veći porez. Veliki porez opet tjera ljude vani, pa je onih koji uplaćuju još i manje.
Možemo mi smišljati kako bi mnogima dobro došao beneficirani staž, programeri su umorni učiti stalno nešto novo, pravnici također, građevinski radnici fizički teško rade, konobariti 40 godina također je vrlo naporno… Skoro za svako zanimanje ćemo naći neki razlog da se "doda" koji mjesec staža, no tko će onda uplaćivati?
Shvaćaju li svi ti sindikalisti da, ako puno ljudi ide ranije u mirovinu, da to znači samo mizerne i nikakve mirovine, jer stotina tisuća novih radnika koji će uplaćivati nema. Štoviše, kako su doprinosi veliki - neće doći novi radnici čak i ako otvorimo granice. Matematika je jednostavna znanost i nema emocija.
Onima koji ne mogu voziti - treba ponuditi druge poslove
Beneficirani radni staž imaju i piloti - no zanimljivo je, nije baš da su se žurili u mirovinu. Dugo godina je granica bila 60, onda je dignuta na 65, iako su neke kompanije i dalje držale granicu 60, primjerice Lufthansa, dok nije izgubila tužbu 2011. godine - jer se nije držala povišene granice. Piloti su je tužili jer su morali u mirovinu, a htjeli su raditi. Koga zanima konkretan slučaj, može proguglati: Prigge and others v Deutsche Lufthansa AG [2011] EUECJ C-447/09 (13 September 2011).
Po sadašnjim propisima, dok je jedan pilot ispod 60, drugi može biti do 65, što je granica do koje se može biti komercijalni pilot. Dakle, uopće nije stvar u godinama - već je li čovjek zdravstveno sposoban. Oni koji su prošli liječnički - mogu letjeti.
I tu je rješenje - neki ljudi imat će sreću i biti sposobni za vožnju autobusa ili tramvaja cijeli radni vijek, bez ikakvih beneficija. Netko će uredno moći voziti gradski autobus ili tramvaj do 65. godine. Onima koji ne mogu, Zakon o radu ionako nudi "pravo zaposlenja na drugim poslovima", a u našim velikim komunalnim firmama u pravilu se može osigurati rad na takvim mjestima. Može se poslati radnika i na dodatnu edukaciju - nigdje ne piše da netko mora raditi isti posao punih 40 godina. Radnik, primjerice vozač koji ima smanjenju radnu sposobnost, problem je u maloj firmi koja često nema odgovarajuće zamjensko radno mjesto (iz tog razloga poželjno je imati snažne porezne olakšice za zapošljavanje osoba s umanjenom radnom sposobnošću). Ali komunalni holdinzi po našim gradovima nisu male firme, zapošljavaju stotine ljudi. Uvijek onima koji ne mogu više voziti mogu dati alternativu.
A što se tiče cijelog popisa zanimanja s beneficiranim radnim stažem, umjesto sindikalne patetike, stvari bi trebalo postaviti ovako:
Ja, zanimanje XY, smatram da imam pravo na raniju mirovinu (navesti razloge) i da stoga vi ostali građani koji ćete raditi do 67. godine trebate meni plaćati jer sam otišao ranije u mirovinu. Nisam pri tome stigao nešto uplatiti u fondove, ali vaš novac tražim i mislim da na njega imam pravo.
Za svakoga tko je uplatio manje - netko mora uplatiti više. Stanite pred ljude i kažite zašto smatrate da vas trebaju uzdržavati! A nekako mi u toj matematici onih koji trebaju biti povlašteni, tj. imati beneficirani staž, radnici gradskih komunalnih firmi, sa svojim jamčenim radnim mjestima, snažnim kolektivnim ugovorima i natprosječnim plaćama, ne izgledaju kao najviše ugrožena kategorija.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala.