Foto: Patrik Macek Pixsell / Hina
MINISTARSTVO FINANCIJA naplatilo je manje od 20 posto ukupnog duga utvrđenog u predstečajnim nagodbama od 2012. godine do danas!
Od gotovo pet milijardi kuna naplatili tek 926 milijuna kuna
Podaci do kojih je došao Index pokazuju samo brojke Ministarstva financija, no poduzetnicima i tajkunima opraštala su se potraživanja i ostalih državnih tvrtki te tvrtki u vlasništvu lokalnih uprava i samouprava, a najgore su prošli tzv. mali vjerovnici koji su uredbama Ministarstva financija, odnosno sudova, bili prisiljeni otpisivati dugove za isporučenu robu i usluge.
Priče SDP-ovih, ali i HDZ-ovih ministara, koji su naslijedili predstečajne nagodbe i nastavili s njima, o tome kako su se u tim postupcima spašavala radna mjesta, punio proračun i spašavala ekonomija sada se, još jednom, pokazuju ispraznima. No krenimo redom.
Dobavljači tek na 38 posto naplate
Od listopada 2012. godine do travnja 2018. godine kroz postupke predstečajnih nagodbi prijavljeno je 82,4 milijardi kuna obveza. Ukupno je od tog dijela prihvaćeno nagodbi u visini od 51 milijarde kuna dok su u obradi predstečajne nagodbe u visini od 658 milijuna kuna.
Prema do sada službeno prezentiranim općim podacima postotak namirenja za obične vjerovnike u slučaju predstečajnih nagodbi iznosi 51 posto. Od 1948 pravnih osoba koje su sklopile predstečajnu nagodbu, 960 još uvijek posluje.
"Banke su se dosad u svim slučajevima od 70 do 80 posto uspijevale nagoditi da im se taj iznos plati, dok postotak za ostale vjerovnike, za dobavljače, pada do 38 posto", rekla je
savjetnica Uprave Fine Vinka Ilak govoreći o predstečajnim podacima u siječnju ove godine.
Sami smo ispitali kako stoji naplata kada je riječ o Poreznoj upravi i ostatku Ministarstva financija.
U prosjeku opraštali 48 posto iznosa
"Prema podacima na dan 31. 12. 2017. godine za 3.105 sklopljenih predstečajnih nagodbi pred nadležnim sudovima, Porezna uprava kao jedan od vjerovnika prijavila je tražbine u ukupnom iznosu 3,687 milijardi kuna. Sukladno do sada obrađenim podacima, prosječna stopa otpisa je iznosila 47 posto", kažu nam iz Porezne uprave. Porezna je tako od 2012. godine naplatila ukupno 970.348.568 kuna, od čega je 345.591.000 naplaćeno preuzimanjem imovine.
Ostatak Ministarstva financija (Porezna uprava dio je tog ministarstva) prijavio je potraživanja u ukupnom iznosu od 1.255.416.444,29 kuna od čega se iznos od 1.109.538.771,56 kuna odnosi na iznos prijavljenog potraživanja temeljem plaćanja po jamstvima dok se iznos od 145.877.672,73 kuna odnosi na iznos prijavljenog potraživanja po kreditima bivšeg Fonda za razvoj i zapošljavanje.
"Prema do sada obrađenim podacima, prosječna stopa otpisa iznosila je 58,22 posto od čega se 39,90 posto odnosi na otpis kamata, a 18,32 posto na otpis glavnice", kažu nam iz Ministarstva financija.
Knjigovodstvena vrijednost za zemljišta, stvarna puno manja
Na posljednji dan u 2017. godini od prijavljenih potraživanja Ministarstva financija u korist Državnog proračuna naplaćeno je ukupno 301.158.266,96 kuna.
"Ostatak potraživanja društva uplaćuju prema dogovorenim planovima u dogovorenom roku od 5 godina od pravomoćnosti sklopljenih nagodbi", kažu iz Ministarstva financija. Kako su pojasnili, dio potraživanja u iznosu od 115.911.218,41 kuna namiren je pretvaranjem potraživanja u kapital društava, odnosno preuzimanjem nekretnina dok se za iznos od 81.678.805,17 kuna Ministarstvo financija nije odreklo prava na odvojeno namirenje te se namiruje kao razlučni vjerovnik izvan postupka predstečajne nagodbe iz vrijednosti imovine osigurane razlučnim pravom.
Vrijedi naglasiti kako su Porezna uprava i Ministarstvo financija kroz proces predstečajnih nagodbi došli do nekretnina u vrijednosti od 481 milijuna kuna. No riječ je o knjigovodstvenoj vrijednosti, a ne tržišnoj, pa je stvarna vrijednost puno manja.
Zemljište Spačve nitko nije htio kupiti ni za deset puta manju cijenu
Primjerice, sporno zemljište Spačve iz afere koja je na kraju koštala fotelje kontroverznog ministra financija Slavka Linića i dalje nije prodano.
Riječ je o zemljištu koje je pripadalo tvrtki Spačva, a koje je kupljeno od strane države, točnije od Ministarstva financija Slavka Linića u predstečajnoj nagodbi za 33 milijuna kuna. Zemljište se na licitaciji prodavalo za deset puta manju vrijednost i to za 2,9 milijuna kuna, no nitko nije bio zainteresiran.
Još je čudniji podatak koji smo dobili iz Ministarstva imovine. Oni nam kažu kako nemaju podatke o nekretninama koje je država dobila tijekom predstečajne nagodbe i da za to nisu ni nadležni!?
2,4 milijarde kuna oprošteno povlaštenima
Isto tako, ostaje činjenica da su bivši ministri financija Slavko Linić i Boris Lalovac te aktualni Zdravko Marić u ime države oprostili oko 2,4 milijarde kuna privatnim poduzetnicima i tajkunima koji su se prijavili za predstečajnu nagodbu, tvrdeći kako sve rade da bi spasili radna mjesta.
Bitno je naglasiti kako predstečajne nagodbe postoje i u drugim zemljama, no kao i toliko puta do sada, politička elita radila je poseban zakon za Hrvatsku. Sve se to pretvorilo u pljačku državnog proračuna i malih poduzetnika. Pljačka, odnosno šteta, usporediva je s postupcima privatizacije 90-ih godina.
Brojni stručnjaci upozoravali su na manjkavosti Zakona o predstečajnim nagodbama, no prvo SDP, a zatim i HDZ, nastavili su ga provoditi. Štoviše, dok je aktualni ministar imovine Goran Marić bio tek saborski zastupnik HDZ-a najavljivao je reviziju predstečajnih nagodbi kao i osnivanje istražnog povjerenstva koje bi utvrdilo što se sve događalo u tim nagodbama. No od tih najava nije bilo ništa.
Što je sve krivo?
Podsjetimo, predstečajne nagodbe pokreće dužnik i o njemu ovisi utvrđivanje tražbina, što omogućuje dužnicima da nameću pravila manjim tvrtkama - vjerovnicima. Isto tako može se govoriti i o nejednakom postupanju jer prema hrvatskim zakonima Ministarstvo financija imalo je diskrecijsko pravo nekome oprostiti dug, a nekome ne. Diskrecijsko je pravo i koliki će iznos duga biti oprošten. Već u početku bilo je potpuno jasno kako predstečajne nagodbe otvaraju golem prostor za korupciju.
Isto tako, do sada nije napravljeno ni jedno ozbiljno istraživanje koliko je radnih mjesta izgubljeno u malim tvrtkama koje su dužnici kroz predstečajnu nagodbu prisilili na otpis dugova, a niti postoji konkretan podatak koliko je zapravo spašeno radnih mjesta. Ne može ga ni biti.
Naime, tvrtke koje su uspješno prošle postupak predstečajne nagodbe zapravo nisu bile kandidati za stečaj, nego su prepoznali dobru poslovnu priliku, kao što je bio slučaj tvrtke Cammeo. Isto tako i sam proces predstečajne nagodbe podrazumijevao je plan restrukturiranja koji je u većini slučaja podrazumijevao i smanjenje broja zaposlenih za trećinu.
Od spasa do omče
Nije ni to najgora mana predstečajnog zakona koji je predstavljen kao spas hrvatskog gospodarstva. Kroz ovaj zakon onima koji nisu plaćali dobavljače dala se nova šansa da i dalje vode tvrtke koje stvaraju nelikvidnost - jer se nakon predstečajnih nagodbi tek u dva posto slučajeva promijenila uprava!? Ljudi koji su doveli tvrtku u probleme ostali su je voditi i dalje.
Unatoč činjenici da se zakon pisao da pomogne velikima, uništi male i pogoduje simpatizere vladajućeg režima, nekima ni to nije bilo dovoljno pa su neke od predstečajnih nagodbi završile pod istragom DORH-a. Bizarno je i da su se poreznici našli u situaciji da dužnicima opraštaju poreze, dok ih istovremeno naplaćuju vjerovnicima, koji su se baš zbog nenaplaćenih potraživanja i našli u teškoj situaciji.