Piše: Goran Vojković | 13.03.2018. 17:30

Zašto politika šuti o poplavama?

Foto: Robert Anic/PIXSELL

PONAVLJATI više puta istu stvar i očekivati drugačiji rezultat znači biti glup. A kada država više puta ponavlja istu stvar i očekuje drugačiji rezultat - onda i sve nas pravi glupima.

Ponovno poplave. I ponovno - ljudi idu u čamcima do kuća, gradovi se brane zečjim nasipima, a vojska se šalje na teren slagati vreće. Jer, eto, voda navire iz smjerova iz kojih, eto, nije planirano da navire. I to već tko zna koju godinu zaredom. Problem će se riješiti slaganjem vreća i čamcima, a poslije i plaćanjem neke simbolične odštete poplavljenima. Tako svake godine. Zanimljivo, o tome politika šuti.

Ministar obrane će, naravno, reći da je vojska spremna, premijer će se doći naslikavati, ali ova tema neće dobiti ni 5 % ozbiljne političke pažnje koliko dobiva kakva glupa izjava u saboru. Zašto? Zato što zaštita od poplava nije stvar kojom se kupuju glasači.

Puno je vremena prošlo - pjesnici bi rekli, puno vode ispod mosta - od kada je 7. rujna 1876. godine osnovano Družtvo za regulaciju rieke Vuke. Bio je to prvi suvremeni pothvat vodne regulacije u nas, a zanimljivo je kako je za predsjednika uprave tog društva bio izabran biskup Josip Juraj Strossmayer. Danas je nezamislivo da se neki biskup bavi tako svjetovnim pitanjima, ali Strossmayer je kao učen čovjek znao koliko je regulacija rijeke važna za pučanstvo.

No stoljeće i pol kasnije, biskupi se bave sasvim drugim temama, a ni političarima regulacija voda nije nešto pri srcu - košta, brate, a bolje proračun podijeliti nekima od kojih se može očekivati siguran glas!

Što se uopće dogodilo?

Svima je valjda jasno da imamo problem s klimatskim promjenama - a one se na našem području manifestiraju tako da imamo više lokalnih oluja (to je bio slučaj kada je nastradala Gunja), ili imamo ovako sulude promjene temperature gdje se metar snijega istopi u dva dana. Sustavi zaštite od poplava rađeni prije 30 ili 50 godina više nisu dovoljni.

Vremenske prilike koje su se nekada pojavljivale svakih 100 godina sada se ponavljaju svakih deset, svakih pet ili svake tri. Između ostalog tu su i hrpe vode koje prijete našim gradovima. I umjesto da se oko toga oglase i vlada i sabor, uglavnom se šuti, dok ne dođe do situacije da treba slati vojsku s vrećama, bagerima i starim ruskim amfibijama. Da se razumijemo - i treba slati vojsku kada su ovako izvanredne situacije, treba pomoći ljudima svim sredstvima, možda i kupiti nekoliko novih amfibija, ali potrebno je doći u situaciju da se ovakve prilike uopće ne događaju!

Ako trebaju milijarde - recite!

Na stranicama Hrvatskih voda lako je naći Plan upravljanja vodama za 2018., gdje se navodi kako ukupni prihodi iznose 3.426,937 milijuna kuna. Rashodi poslovanja - a primjerice za redovnu djelatnost najznačajniji su poslovi redovnog održavanja i obnavljanja vodotoka, vodnih građevina i vodnoga dobra - u ukupnom su iznosu nešto iznad 277 milijuna kuna.

Ovome nemamo što ni prigovoriti - Hrvatske vode na administraciju i plaće dakle troše ispod 10 % prihoda.

No imamo prigovoriti nečem drugom - ako je došlo do promjene klime, a došlo je, ako su poplave postale redovne, a postale su, onda stručnjaci iz Hrvatskih voda i svi drugi moraju jasno reći koliko je milijardi kuna potrebno da poplave prestanu.

Karlovac, Hrvatska Kostajnica i drugi nemaju vremena čekati godinama da se po redu službe sagrade odgovarajući nasipi. Potrebna je jasna i brza akcija kakva je primjerice bila kod izgradnje autocesta - idemo, 50 km na godinu. Ovdje: idemo, toliko i toliko kilometara nasipa na godinu. Pravih. Ne vreća s pijeskom.

Složit ćemo se vjerojatno i lijevi i desni da država služi kako bi osigurala da su vam kuća i imovina na suhom. I da to spada u temeljne funkcije države. Čak i u jednoj Americi pitanjima zaštite od poplava bavi se država. Zanimljivo, kako nisu navikli na državne firme našeg tipa, tako su osnovali United States Army Corps of Engineers, dakle doslovno vojnu formaciju koja regulira glavne vodotoke SAD-a.

Političari ne žele istinske reforme

Za kvalitetnu zaštitu od poplava potrebne su milijarde kuna i te kune treba nekome uzeti. Upravo tu je problem. Ako uzmete HŽ-u, evo štrajka, ako uzmete županijama ili beskorisnim općinama, evo stranačke pobune, ako uzmete HAC-u, što će svi oni rođaci u upravi, ako uzmete nekim drugima - eto šatora.

Svaka društvena grupacija će uredno braniti svoje proračunske stavke, a vlast se u Hrvatskoj dobiva dijeljenjem proračunskog novca podobnima, kako bi se osigurali glasovi. Zato se nitko ne usuđuje provoditi stvarne reforme.

Kako vlast u nas čine sitni sebični političari, a ne državnici, tako ćemo nažalost poplave imati i narednih godina. Svatko tko u ovoj zemlji spomene potrebu stvarnih reformi, bile one baš ono fizičke tipa izgradnje nasipa ili potpuno na drugu stranu, recimo obrazovne reforme, automatski nekim drugim grupacijama iz usta uzima proračunski novac, jer svaka reforma košta.

I pitate se kada ćemo naprijed? Naprijed ćemo kada se pojavi političar koji će reći: ''Ljudi su pod vodom, uništena im je životna imovina. Sutra se ide u rebalans proračuna, Hrvatske vode imaju dva tjedna za pripremiti plan, za dva mjeseca kreću bageri i ostala operativa i ta se poplava više nikada neće dogoditi.'' Tko će platiti? Ostatak proračuna, uzimamo svima kako bismo građanima osigurali temeljnu egzistenciju.

No takav političar se neće pojaviti. Hrvatska će se nadati da će se vratiti neko prošlo vrijeme i klimatski modeli od prije 30 godina. Kao i u svemu drugome, hrvatska politika, a potom i građani, odbijat će i samu ideju da se sve promijenilo i da ništa neće biti kako je bilo. A nada da će se stvari vratiti u red i da su ove poplave nešto nepredviđeno i nešto što se događa jednom u sto godina značit će samo novu poplavu naredne godine.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala

NAJNOVIJE
NAJČITANIJE