Piše: I. Ćimić | 13.02.2018. 18:35

Kako je Vučićev posjet razotkrio svu bijedu hrvatske politike

Foto: Index/Unsplash/Hina/Pixsell/Patrik Macek

DVODNEVNI posjet srpskog predsjednika Aleksandra Vučića Hrvatskoj nije samo pokazao koliko su blizu, odnosno daleko dvije susjedne zemlje, već je sasvim ogolio i hrvatsku politiku.


Ovo je šest stvari o hrvatskoj politici koje smo naučili za vrijeme dok je kod nas bio srpski predsjednik. 

1) Naučili smo da su vlada i predsjednica, po Ustavu kreatori vanjske politike, totalno posvađani o vanjskoj politici.

Već je odavno jasno da premijer Plenković i predsjednica Grabar-Kitarović ne razmišljaju isto o vanjskoj politici, no s posjetom srpskog predsjednika postalo je sasvim očito koliko imaju dijametralno suprotne stavove.

Kolinda je tako pozvala predsjednika Vučića u Hrvatsku, a Plenković nije krio nezadovoljstvo tim pozivom. Premijer i vlada tvrdili su kako se Vučić prije svega treba ispričati, a tek onda doći u Hrvatsku, dok predsjednica ne samo da je od toga odustala, nego je pokušala utjecati na novinare, odnosno javnost, da ne inzistiraju na tome dok je Vučić kod nje na Pantovčaku. Grabar-Kitarović rekla je kako će s Vučićem o svemu pričati, ali da se neće razgovarati o ratnoj odšteti, dok je Plenković upravo o tome razgovarao s Vučićem i o tome uredno obavijestio javnost.

S takvim posvađanim kreatorima vanjske politike nije nikakvo čudo da je Hrvatska trenutno posvađana s gotovo svim susjedima. I ne samo to. Hrvatska je potpuno nebitna na pozornici svjetske politike, a krajnji domet hrvatske diplomacije ostaje štipanje za zadnjicu u Bruxellesu ili guranje u prvi red na grupnoj fotografiji sastanka čelnika svijeta.

2) Naučili smo da je predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović spremna na sve kako bi sa što bolje pozicije ušla u utrku za reizbor.


Teško je objasniti politički obrat Grabar-Kitarović u samo par godina. Predsjednica je uz Tomislava Karamarka zaslužna za promoviranje ekstremne desnice u politički mainstream. Fašisti, lopovi i ubojice pljeskali su joj iz VIP lože na inauguraciji.

Štoviše, prije točno dvije godine, predsjednica je napisala i objavila jedno od najsramotnijih otvorenih pisama u modernoj hrvatskoj povijesti u kojem je optužila manjine i neistomišljenike da su sami krivi zbog divljanja ekstremne desnice. Nastavila je u istom tonu. Prije samo godinu dana govorila je o "hajci na domoljubne vrijednosti" te kako je ustaški pozdrav "Za dom spremni" stari hrvatski pozdrav.

Od jučer - sasvim druga priča. Cenzurirala je novinare da se na Pantovčaku slučajno Vučića ne bi pitalo o Glini, javno se ispričavala srpskom predsjedniku zbog prosvjeda njenih birača, a dio one iste svoje VIP lože s inauguracije proglasila je "pojedincima s rubova političkog spektra", odnosno "likovima s ruba bilo kakvog razmišljanja koji definiraju politiku". Je li razlog nabijanje bodova pred reizbor ili da bi se poslušao Washington ili Bruxelles, manje je bitno. Grabar-Kitarović spremna je na sve.

Dobro, na gotovo sve. Na preseljenje s Pantovčaka u Visoku, koje je obećavala, očito i dalje nije spremna.

3) Naučili smo da su desnica, šatoraši i lažni domoljubi u mišjim rupama kada je na vlasti HDZ.

Neonacist Bujanec u wannabe jakni talijanske avijacije na megafon je pozivao građane na probijanje blokade kod Kamenitih vrata, Klemm pokušava pregovarati sa specijalcima da ih puste na Markov trg, Glogoški s Anicom dogovara da im se donese janjetina dok Medved pred kamerama govori da se dolaskom Vučića obnavlja Jugoslavija. Sve to vrijeme pater Ike nervozno po džepovima traži ključeve crkve Svetog Marka. Sasvim sigurno ovo bi bio scenarij da je na Pantovčaku Ivo Josipović, a u Banskim dvorima bilo tko osim HDZ-a. Naravno i na Pantovčaku i u Banskim dvorima na vlasti je HDZ.

Oni koji su se prije samo tri godine "borili protiv Jugoslavena" danas imaju ministarske fotelje, koncesije po plažama, sinekure ili mirovine pet puta veće od prosječne plaće.

Za sina vukovarskog heroja Bojana Glavaševića HDZ-ovi branitelji boračkih privilegija i dalje će imati teške riječi, no (bivšeg?) četnika Vučića će prešutjeti. Naravno, ako možda nekome do sada nije bilo jasno, sada bi moralo biti: Nismo prije par godina gledali "veličanstveni" braniteljski prosvjed ispred Ministarstva branitelja, već 555 dana dugo politikantsko provociranje sukoba s tadašnjom vlašću.

A to provociranje im se, naravno, bogato (is)platilo.

4) Naučili smo da Plenković može biti i ekstremni desničar i to samo zbog predsjednice


Plenković već dugo, poskrivećki, koketira s ekstremnom desnicom. Vidljivo je to po sinekurama redikuloznih desničara, podmetanjima klipova pod kurikularnu reformu, političkim sponzorstvom Hasanbegovića, Esih i Glasnović ili s predstavom premještanja ploče s ustaškim pozdravom.

No, Plenković je rijetko do sada u svojim javnim istupima, a sve u cilju njegovanja imidža uglađenog europejca s budućnošću u Bruxellesu, promovirao političke ideje kojima je, primjerice, itekako sklona njegova bivša stranačka kolegica Grabar-Kitarović.

Tako je bilo sve dok nije u Hrvatsku došao Vučić. Odnosno, sve do onog trenutka kada je Grabar-Kitarović odjednom napustila rov svog ideološkog rata protiv neistomišljenika. U tom rovu već tjedan dana gledamo Plenkovića, odnosno slušamo izjave koje je do jučer izgovarala i zagovarala Grabar-Kitarović. To su politika podjele i zaoštravanje odnosa sa susjednim zemljama. Odnosno sve ono što ekipa s plinskim bocama u Savskoj želi čuti.

I to pokazuje koliko je Plenković spreman otići daleko samo da bi se obračunao s predsjednicom.

5) Naučili smo da nas jednako trolaju i HDZ i SDP i MOST

Od Plenkovićeva sindroma nisu imuni ni ostali političari pa su tako neki SDP-ovci, ali i Mostovci, iskoristili poziciju da budu, iako na dva dana, puno desnije od HDZ-a. SDP tako u saboru priča o poniženju Hrvatske dolaskom srpskog predsjednica, mostovac Bulj trči između osiguranja ne bi li pitao Vučića što misli o Glini, dok je Petrov, uobičajeno populistički, rekao da je Vučić svojim huškanjem učinio uslugu Hrvatskoj.

Cijela konstruktivna kritika odnosa sa susjednom Srbijom tako se svela na samo jedno ključno pitanje, a to je što je to točno Vučić rekao u Glini.

Takva trolanja i svođenje cjelokupnog kompleksnog pitanja političkih odnosa dvaju zemalja na jedan sporan trenutak, a sve kako bi se otklonila pažnja od pravih problema, do sada su bila svojstvena HDZ-u i njihovim satelitima. No, kada oni zašute, na političkoj sceni dovoljno je onih koji će ih u tome vrlo rado zamijeniti.

Doduše, ima i bitna razlika. Ni SDP, a ni MOST nemaju dovoljno budala u svojim redovima koji bi zbog ovog mogli organizirati, na primjer, poklanjanje četničke kape glavešinama s Pantovčaka. Ta redikuloznost ostaje ekskluzivno pravo Plenkovićeve partije.

6) Naučili smo da HRT i Nova TV mogu još niže


I HRT i Nova TV već godinama pušu u isti rog, a sve kako bi se dodvorili političkoj i ekstremističkoj desnici, a prije svega HDZ-u. Poznato je da bljutavije od HRT-ovog dnevnika može samo Nova TV i to kroz komentare svojih političkih novinara.

Kako je prvi objavio RTL, a onda potvrdili i novinari televizije N1, Pantovčak je od hrvatskih novinara tražio da srpskog predsjednika ne pitaju u vezi njegova zloglasnog govora u Glini 1995. Naravno, hrvatski novinari nisu bili obavezni poslušati tu sugestiju Pantovčaka, no Vučić ipak nije dobio pitanje o Glini, barem ne na Pantovčaku i ne pred predsjednicom države.

NAJNOVIJE
NAJČITANIJE