Screenshot: YouTube
SLIKALE su se za Playboy, nadajući se da roditelji to neće saznati
Svibanj 1981: Ljepotice s Balkana! Već i sam dolazak Pompea Posara i njegovog kolege Stephena Birnbauma bio je događaj. Istini za volju, posljednjih nekoliko godina Playboy nije više ono što je bio, pa ga po kvaliteti i tiražu šije nekolicina sličnih revija. Ipak, on je jedan od najčitanijih svjetskih časopisa...
Tako je reportaža, nastala prošlog ljeta, nedavno osvanula u Playboyu. U tekstu se, između ostalog, kaže: "Bilo da ste željni romanse, sunca ili rimskih ruševina, postoji velika šansa da ćete sve to naći negde u Jugoslaviji, na njenoj obali. Amerikanci su tamo rado viđeni gosti, vize kao i ostali formalni detalji reguliraju se na samoj granici. Ako želite otići tamo, obratite se..."
Reklama, zar ne? I to besplatna. Uz niz činjenica, vezanih uglavnom za našu povijest, kao i niz općih podataka, provlači se i jako primamljiva ponuda. Posjetite Jugoslaviju, bit će vam lijepo... Međutim, o tome će se malo govoriti, na tapetu će biti djevojke, skinute...
Posar je, kao što je i sam rekao, prilikom svog boravka u našoj zemlji fotografirao 48 djevojaka, potrošio na stotine filmova. Naravno, nisu se sve mogle pojaviti u Playboyu, neke su požalile što je tako, ali neke su zbog toga ipak sretne.
Strpat će me u perilicu rublja
Beograđanka, devetnaest joj je godina. Ne želi da joj se spominje ime, još manje želi da joj bude objavljena fotografija. Želi da zaboravi sve, sve što je u vezi sa Playboyem... Ona kaže:
"Strašno sam se pokajala zbog svega toga. Roditelji, pa oni uopće ne smiju saznati za to. Ako saznaju, zaista ne znam šta ću raditi. Izbacit će me iz kuće, otac će me prebiti... Što li će tek susjedi reći, profesori na fakultetu... To slikanje mi je donijelo više problema nego radosti. Nadala sam se da moja slika neće izaći, uopće nisam sve to tako zamišljala. Zaista sam se pokajala...
Međutim, druga djevojka s kojom smo razgovarali, studentkinja Biserka Petrović iz Beograda, bila je daleko raspoloženija za priču, ali nas je zamolila da se ni njena slika ne objavljuje. Kaže:
"Ja zaista stojim iza svega toga. Znam zašto sam se slikala naga i nije mi krivo zbog toga, pa neka priča ko štp hoće. Međutim, ne bih željela da moji roditelji vide te fotografije. Ova sredina je nezgodna kada je u pitanju nago žensko tijelo. Čini mi se da bi me majka strpala u perilicu rublja kada bi me vidjela u Playboyu. Tek otac što bi mi uradio... Ovako je bolje, ostaje mi da se nadam da im dotični list nikad neće dospjeti u ruke.
Inače, Pompeo i njegova supruga su zaista divni ljudi, bilo je pravo zadovoljstvo s njima raditi. Krivo mi je što je prilikom boravka u Beogradu, iako vrsni profesionalac, Pompeo imao problema. Naime, portiru hotela Metropol je očigledno smetalo što kod tog, postarijeg čoveka, dolazi toliko djevojaka.
Do toga da me fotografira došlo je zaista slučajno... Neki moji prijatelji nagovarali su me da odem do njega, govorili su da će Pompeo raditi samo portrete. I tako, ja sam s njima otišla. Očekivala sam probno snimanje, ali Pompeo i njegova žena su mi onako, iz neba pa u rebra, rekli da skinem majicu, da pogledaju grudi. Tu sam gotovo pala u nesvijest od iznenađenja, ali sam ipak uradila ono što se od mene očekivalo. I, ne kajem se zbog toga. Mora se shvatiti da te fotografije samo prate tekst o našoj zemlji, tekst iz koga će se dosta saznati o nama, koji će privući i dio turista na našu obalu. Što u tome ima loše? Skinula sam se i kvit! Ja zaista ne vidim razloga zbog čega se oko svega toga diže tolika prašina...
Što se novca tiče, dobila sam za to slikanje točno sto dolara. Sve su djevojke bile plaćene po istoj tarifi, čini mi se da je to bio solidan novac, kada se ima u vidu koliki je to posao. Za američke prilike, to je mala svota, ali ne i za naše...
U stvari, ja još nisam raščistila neke stvari sa sobom. Hoće li mi taj novac uspjeti nadoknaditi sva maltretiranja koja sada zbog tih fotografija trpim? Neki me prepoznaju na ulici, dobacuju mi, dosađuju telefonom... O svemu tome se već nekoliko tjedana bruji, traže se i lansiraju novi tračevi.
Ne znam ni kako će me zbog tih fotografija gledati profesori na fakultetu. Ispod oka, vjerojatno... Ne želim gajiti iluzije da se to neće pročuti. Kasno je za neko kajanje.
Pa opet, moram ponoviti i naglasiti: mislim da bih to ponovo napravila, punoljetna sam, zašto ne... Pa, svi mi zbog toga imamo nekih koristi! Sada, što zbog toga imam nekih problema, to je već neki drugi film. Nisam ja kriva ako neka budala zviždi za mnom na ulici, zar ne?
Bilo kako bilo, ova reportaža izazvala je izvjesno uzbuđenje pa i polemike. Međutim, za koju godinu, neće li nam ovakve i slične polemike biti smiješne i mnogo manje važne?
Napisao: G. Škondrić (Zdravo, 1981.)
Pošto je odbila ponudu za snimanje porno-filmova u Italiji, Mirjana Vulić iz Rijeke prihvatila ponudu Playboya
"Ja sam studentica koja se bavi manekenstvom", priča Mirjana, djevojka čije lijepe grudi reklamiraju naš Jadran u foto-reportaži američkog izdanja travanjskog Playboya.
"Kao manekenka ovdje u Rijeci nisam imala mnogo posla. Maštala sam o budućnosti koja bi bila u skladu s mojom ljepotom. Godine su prolazile, a ništa se nije događalo. Mnogi momci su mi se udvarali, ali to je kratko trajalo. Visoka sam 182 sm, pa kada obučem štikle svi mi deluju kao patuljci. Tako je bilo i prošle godine na Pulskom festivalu. Svratila sam onako, iz zezanja, da vidim kako će redatelji reagirati, šizili su što nisu viši...
Neki iz Milana su mi nudili da glumim u porno filmovima. Odbila sam, novac me ne zania, važan je trajan uspjeh. Pompeo Posar, naš čovjek u Americi, prošle godine slikao je mene i moju sestru Gordanu za Playboy. Puritanci će se zgražati... Ako, nek' se narod zabavlja...
Sve se dogodilo slučajno. Bila sam u slastičarnici u Opatiji. Upoznala sam neku šminkericu, Mađaricu Elenku. Ona me vrbovala da se slikam. Snimali smo kod Džamonje, u njegovoj hacijendi kod Vrsara. To je najljepša kuća na Jadranu s prekrasnim bazenom. Pompeo nas je prvo odveo na ručak, na škampe u Poreč, pa nas je onda šminkerica sredila po svetskim standardima. Naglasila nam je oči i usta.
Samo snimanje je trajalo oko sat i pol. Pompeo radi sam sa "hazebladom", bez ikakve dodatne rasvjete. Za snimanje tih golišavih scena dao nam je i garderobu, neke kostimčiće.
Slike moje sestre Goce nisu izašle. Šteta! Ovako ću samo ja biti meta pljuvanja malograđana. Sa Gocom bi mi bilo lakše, zajedno smo jače, ali nema veze. Sve ima svoju cijenu, znala sam što me čeka. Međutim, neko pametan će se sjetiti da je ovo naš prilog turističkoj deviznoj žetvi.
Ako sve bude OK što se tiče financija, onda uskoro krećem u New York, da tamo pokušam "nešto". Znamo da je to gotovo iluzorno, ali ako čovjek ne pokuša, onda zaista nema nikakvu šansu. Ovdje u Jugi imamo šansu samo da se lijepo udamo i rađamo slatku malu dječicu. To nam za sada nije životna želja.
Tekst: D. L. (Zdravo, 1981.)