Piše: Frane Ćapeta | Prije 7 dana

Lucić je umro, Feral živi

Foto: Index

"SJEĆAM se, sjedili smo za improviziranim redakcijskim stolom u uglu Stefanela i u jedan blok upisivali sve što nam je padalo na pamet. Kad je u tom malom džepnom bloku ponestalo mjesta, trebalo je krenuti na veći format. Novinski", pisao je sada već davne 2001. godine u pokojnom Feral Tribuneu Predrag Lucić evocirajući uspomene na još davniju 1993. godinu.

>> Umro je veliki Predrag Lucić, osnivač Feral Tribunea

Predrag Lucić, Boris Dežulović, Viktor Ivančić i ekipa na loš glas među vladajućom klikom došli su još u bivšoj Jugoslaviji, a zadržali su ga i u mladoj Hrvatskoj.

Povijest, sudbina ili, možda najpreciznije, situacija u Splitu devedesetih željela je da neke od prvih ideja za Feral Tribuneu nakon bijega iz Slobodne nastanu baš u Stefanela Mira Bogdanovića. U priči o nastanku Feral Tribunea, novinarskom odrastanju Predraga Lucića i ludilu Splita devedesetih Miro Bogdanović bio je jedan od onih malobrojnih koji se nisu dali pokolebati u nacionalističkom ludilu koje je vladalo. Bogdanović je bio osnivač Dalmatinske akcije i Srbin, a baš zbog toga njegovi su restorani više puta napadani, a on sam će, nakon što je netko na prostorije Dalmatinske akcije bacio bombe, biti optužen za terorizam.

Zbog svega toga nije slučajno da su baš Lucić, Dežulović i ekipa, što bi se popularnim poslovnim rječnikom 21. stoljeća kazalo, brainstormali baš u Bogdanovićevom Stefanelu.

Kultne splitske kafiće pretvorili u drugu redakciju

Iza ozbiljnih i nimalo smiješnih tekstova koje su pisali o temama koje se mnogi i danas boje propitkivati krili su se mladi i buntovni zajebanti, splitski mulci koji su novinarstvo, profesiju na samrti, spasili kroz zajebanciju.

Kao baštinici Miljenka Smoje oni će tako kultne splitske kafiće pretvoriti u drugu redakciju. Tako će, a ispričao je to Dežulović 2008. godine, baš zahvaljujući pijanim splitskim novinarima-zajebantima nastati - Marko Perković Thompson.


"To je dugo vremena u Splitu bila urbana legenda, ali je na žalost istinita", prokomentirao je Dežulović davne 2008. godine svoju ulogu u početku karijere desničarske glazbene zvijezde te na sugestiju voditelja Aleksandra Stankovića rekao kako su "Feralovci tako stvorili čudovište".

Mjesto radnje je opet bio Stefanel u koji je ušao "ricasti momak s ratišta" i uvalio im kazetu s pjesmom koja je počinjala sa "Za Dom Spremni", ispričao je Dežulović 2008. Stankoviću i naciji.

Splitski novinari, "debelo pod gasom", pjesmu SU nakon toga pustili čak devetnaest puta, dan kasnije je pokazali uredništvu Radio Splita, "a sve ostalo je povijest".

A iza ozbiljnog novinara i ozbiljnijeg zajebanta Predraga Lucića zapravo se krio, reći će to oni koji su ga poznavali, tih, povučen i miran čovjek.

"Čista dobrota, isijavanje jedne pozitivne energije i puno strasti"

"Svi znaju što je radio u medijima i koliko je bio velik i značajan, no meni je prije svega bio ljudina, baš fenomenalno ljudsko biće. Jedan veliki pozitivac. Nikada ga nisam vidio agresivnog i ljutitog, da je imao neke zlonamjerne misli prema nekome. Uvijek pozitiva. I prema onima koji su bili suprotno od njega. Čista dobrota, isijavanje jedne pozitivne energije i puno strasti u svemu što je volio, a to je najviše bilo upravo novinarstvo. Znam puno novinara, ali mislim da je on iskazivao najviše strasti prema svom poslu", kaže nam danas Vinko Radovani, vlasnik splitske konobe Hvaranin. Tamo smo otišli posjetiti mjesta gdje je zadnjih godina zalazio Predrag Lucić. Rekli smo već, Feralovci su voljeli svoje ideje razvijati van kuće ili ureda, baš kao i Smoje od kojeg su učili zanat.


Hvaranin je inače mjesto okupljanja mnogih poznatih novinara i pisaca. Vidio je Radovani sve splitske bardove pisane riječi, no s Predragom ga je vezivalo nešto posebno, prijateljstvo.

"Predrag ima posebno mjesto. Sjećam se s kojim mi je žarom pričao o počecima Ferala, kako je radio kao kolporter, studirao režiju. Pričali smo o glazbi, koncertima, filmovima. Zajedno smo bili u Trstu na koncertu Brucea Springsteena, bio je veliki njegov fan. Ovo je jedan veliki ljudski gubitak. Malo je tako pozitivnih osoba bilo. Uvijek je bio spreman pomoći drugom. Split je stvarno izgubio puno s Predragovim odlaskom. Mi koji smo ga poznavali pamtit ćemo ga kao dobru dušu, ka čovika", kazao nam je Radovani.



Predrag Lucić bio je otac Feral Tribunea. Dobro, jedan od očeva. Klišej je kazati kako je njegovo tiskano čedo bilo jedan od rijetkih svjetionika razuma u nacionalističkom ludilu devedesetih, ali to je naprosto istina. Iza satiričnih naslovnica krila se hrabrost koju mnogi ni danas nemaju. A jedina hrabrija stvar od naslovnice u Feralu su bili tekstovi.

Ozbiljni, teški i tmurni tekstovi. Depresivni tekstovi koji su razbijali službenu, cvijećem i herojima ukrašenu mitološku povijest koju je HDZ-ova politika devedesetih servirala kao jedinu istinu.

Predrag Lucić i njegova ekipa na aparatima su održali hrvatsko novinarstvo i uveli ga u 21. stoljeće. Nažalost, njihov duh slobode mnogi se i danas boje slijediti. Možda zbog toga što je taj put prema slobodnom novinarstvu kakav je Lucić krčio težak i jedva prohodan.

"Previše smo zasrali da bude prohodno", rekao je jednom Lucić.

I pogriješio. Iskra na Feralu i dalje tinja.

NAJNOVIJE
VEZANO
NAJČITANIJE