Foto: Getty
Petogodišnja istraga
Povjerenstvo je okončalo opsežnu petogodišnju istragu o seksualnom nasilju nad djecom u ustanovama diljem Australije objavivši 17 knjiga sa 189 preporuka, među kojima su izmjene sadašnjih zakona po kojima se ne prijavljuje zlostavljanje kao kazneno djelo, ali i obvezna prijava o priznanju zlostavljanja izrečenom tijekom ispovijedi.
"To je nacionalna tragedija", rekao je premijer Turnbull i pohvalio hrabrost žrtava koje su iznijele svoju priču, a u velikom broju slučajeva "progovorile su prvi put" o tome.
Šestočlano povjerenstvo saslušalo je tisuće ispovijesti o seksualnom zlostavljanju djece u javnim i privatnim institucijama diljem Australije u razdoblju od 1950. do 2015., uključujući katoličke crkve i škole, oružane snage i centre za mladež i utvrdilo da su deseci tisuća djece bili zlostavljani.
Povjerenstvo je "potvrdilo priče preživjelih, omogućilo preživjelima da ih se čuje i, što je važnije, da im se povjeruje", rekao je premijer Turnbull.
Povjerenstvo ne može iznijeti točan broj jer oko 60 posto žrtava nikada nije prijavilo nasilje, ali procjenjuje da bi odštetu moglo dobiti 60.000 žrtava nasilja.
Vlada će uspostaviti radnu skupinu koja će koordinirati akcije kako bi se provele isporuke, najavio je Turnbull i rekao da će se izdvojiti 52,1 milijun dolara za potporu i pomoć žrtvama tijekom procesa oporavka.
Katolička crkva: Ispričavamo se, ali ne možemo prijavljivati ono što doznamo tijekom ispovijedi
Australska biskupska konferencija "vrlo ozbiljno" je primila rezultate istrage, ali ne može se obvezati na provedbu preporuke o obveznom prijavljivanju zlostavljanja ako o tome svećenik dozna tijekom ispovijedi.
"U ime katoličkih biskupa i vjerskih vođa, ponavljam našu bezuvjetnu ispriku za patnje i našu obvezu da se skrbimo da pravda bude zadovoljena", rekao je Denis Hart, nadbiskup iz Melbournea.
Pripadnici klera čine trećinu zlostavljača koje je povjerenstvo razotkrilo tijekom istrage, a 7 posto svih svećenika između 1950. i 2015. navodno je zlostavljalo djecu, objavljeno je u izvješću.
"Bio bih u užasnom sukobu i trudio bih se još i više da ta osoba napusti svećenički red, ali ne mogu razbiti tajnost ispovijedi", rekao je nadbiskup Hart o preporuci povjerenstva da svećenik prijavi zlodjelo o kojem doznaje tijekom ispovijedi.
"Kazna za bilo kojeg svećenika koji prekrši tajnost ispovijedi je izopćenje", rekao je Hart objasnivši da je riječ o duhovnom pitanju, ali je naglasio da on "želi poštovati zakon zemlje i učinit će sve da okonča to užasno zlo".
Nadbiskup Hart: Izvješće nije naštetilo ugledu Crkve
Hart je ocijenio da izvješće nije naštetilo ugledu Crkve, a nadbiskup Sydney Anthony Fisher rekao je da je zapanjen "grešnom i kriminalnom aktivnošću nekih članova klera i da se srami načina na koji su odgovorili crkveni lideri".
Nadbiskup Adelaide Philip Wilson optužen je da je zataškavao seksualno zlostavljanje djece i pokušavao spriječiti tužbe po prijavama policiji između 1976. i 2004. kako bi zaštitio interese Crkve.
Nadbiskup Pertha Timothy Costelloe rekao je da "neće biti olakog odbacivanja svjedočenja žrtava niti pometanja pod tepih, da neće biti zataškavanja".
Povjerenstvo je preporučilo australskoj biskupskoj konferenciji da zatraži od Vatikana razmatranje mogućnosti da celibat za svećenike bude dobrovoljan. Vladi je preporučio stvaranje nacionalne strategije kako bi se spriječilo seksualno zlostavljanje djece te osnivanje ministarstva za djecu i policijske poslove.
Ključni podaci iz istrage
Više od 16.000 pojedinaca kontaktiralo je povjerenstvo tijekom njegova rada, više od 1.200 svjedoka je svjedočilo, a povjerenstvo je kontaktiralo svih 4.000 australskih institucija za koje je navedeno da je u njima bilo slučajeva seksualnog zlostavljanja djece.
Povjerenstvo je potrošilo 500 milijuna australskih dolara (380 milijuna američkih) tijekom petogodišnje istrage.
Održalo je 8000 privatnih sastanaka s preživjelima te 57 javnih saslušanja tijekom 444 dana s oko 1300 svjedoka.
Podnijelo je oko 2600 prijava pravosudnim vlastima, na koje je dosad podignuto 230 optužnica.
Prosječna dob djeteta koje je bilo zlostavljano je između 10 i 14 godina.
Oko 25 posto svih žrtava reklo je da je prvi put bilo zlostavljano u dobi između pet i devet godina, a oko 10 posto u dobi između 15 i 17 godina.
Oko pet posto žrtava bilo je prvi put zlostavljano prije nego što je napunilo pet godina.
Povjerenstvo je utvrdilo da su djevojčice bile zlostavljane u ranijoj dobi nego dječaci.
Oko dvije trećine žrtava svjedočilo je da ih je zlostavljalo više počinitelja, a četiri od pet žrtava navelo je da je bilo višestrukih epizoda zlostavljanja i često je to činila ista osoba.
Dvije trećine preživjelih reklo je da je zlostavljanje trajalo dulje od godine dana, a 2 posto je reklo da je trajalo više od deset godina.
U prosjeku je žrtvama trebalo 22,2 godine da progovore o zlostavljanju.
Čak 60 posto svih žrtava, procjenjuje povjerenstvo, nije nikada progovorilo o zlostavljanju.
Gotovo 94 posto preživjelih navelo je da ih je zlostavljao muškarac, a 11 posto da je to učinila žena. Sedam posto zlostavljanih prijavilo je da su ih zlostavljali žena i muškarac.
Trećina svih zlostavljača po svjedočenju su pripadnici klera, a svaki peti bio je učitelj.
Prema jednoj studiji više od 4000 navodnih žrtava prijavilo je zlostavljanje počinjeno u australskoj katoličkoj crkvi.