Foto: 123rf/Youtube/Facebook
MNOGI se putnici, kad se u novoj državi zažele dobre hrane, za pomoć obrate Trip Advisoru. U nekoliko klikova lako je pronaći mjesto s hranom kakva vam se sviđa, a od velike pomoći su i recenzije prethodnih posjetitelja.
Kad naiđete na restoran koji ima preko stotinu pozitivnih recenzija te u kojem stol morate rezervirati tjednima unaprijed jasno vam je da se radi o vrlo popularnom mjestu.
The Shed at Dulwich proslavio se kao jedan od najekskluzivnijih restorana u Londonu s menijem na kojem su se nalazila jela neobičnih naziva poput Utjehe ili Požude, no problem je u tome da taj restoran zapravo nije ni postojao.
Riječ je o eksperimentu dvadesetšestogodišnjeg pisca, novinara i glumca Oobaha Butlera koji je neko vrijeme zarađivao za život pišući lažne recenzije za Trip Advisor.
"Vlasnici restorana plaćali bi mi deset funti za pozitivnu recenziju iako nikad nisam jeo na tim mjestima. S vremenom sam postao opsjednut praćenjem njihovog poslovanja. Posjećenost im se popravila, a ja sam bio uzrok toga", napisao je za Vice.
Počeo je razmišljati o tome kako Trip Advisor prodaje lažnu stvarnost koju kreiraju ljudi poput njega i zapitao se može li prodati javnostima postojanje restorana kojeg zapravo nema.
Tad je odlučio kolibu u kojoj je živio pretvoriti u hit mjesto. Nabavio je jednokratni mobitel za deset funti kako bi restoran imao kontakt, nazvao ga The Shed in Dulwich (Šupa u Dulwichu), a kao adresu naveo samo naziv ulice. Napravio je web stranicu restorana i na njoj objavio meni s jelima poput Ljubavi (svinjski lungić s artičokama i tapiokom od crvenog vina koji se poslužuje sa slatkim šljivama pečenima u slanini) ili Sreće (pečena kolja sa šampanjcem i medom).
Fotografije jela također su bile lažne. Primjerice, odrezak lososa u umaku sa svježim sirom zapravo je bila obojena spužva s dodatkom pjene za brijanje, a na jednoj je slici njegovo stopalo glumilo odrezak. Svoj je restoran prijavio Trip Advisoru koji ga je ubrzo uvrstio na svoju listu. Prijatelje je zamolio da napišu nekoliko pozitivnih recenzija i tako je ubrzo ušao među prvih deset tisuća restorana u Londonu.
Uskoro su ga počeli nazivati zainteresirani gosti koji su poželjeli rezervirati mjesto za večeru, a on bi im odgovarao da je sve bukirano narednih šest tjedana.
Stvari su se počele pomalo otimati kontroli te su mu se ljudi počeli javljati tražeći posao u njegovom restoranu, strane tvrtke su mu počele nuditi suradnju, a kontaktirale su ga i PR agencije nudeći mu svoje usluge.
Do kraja kolovoza restoran se popeo na 156. mjesto na listi Trip Advisora, a do zime je bio na 30. mjestu.
Jedne večeri je primio mail od Trip Advisora koji ga je zatražio točnu adresu budući da su primili mnogo upita zainteresiranih gostiju i budući da se restoran 1. studenog popeo na vrh liste.
Kad je shvatio da mu je smicalica uspjela, odlučio je poslati upit Trip Advisoru i upitati ih kako je to moguće.
"Nema razloga da bi netko u stvarnosti želio otvoriti lažni restoran pa to nije problem s kojim se često susrećemo. Ovakav test nije pravi primjer našeg poslovanja", odgovorili su mu oni.
Butler je na kraju ipak otvorio svoj restoran. Uredio je okućnicu kolibe, donio stolove i stolice, te ugostio svoje prve goste - jedan par iz SAD-a. Iako su im se jela prilično svidjela, restoran je brzo pao na ljestvici.