Stručnjak s Princetona očitao lekciju Škegri o kriminalnoj privatizaciji

Foto: Pixsell/Marko Lukunić/Princeton

NAKON što je jučer čuo i vidio svjedočenje nekadašnjeg hrvatskog potpredsjednika vlade i ministra financija Borislava Škegre o slučaju Agrokor i kriminalnom procesu privatizacije, u Index se sa svojim kritičkim osvrtom javio naš poznati ekonomist, prvi Hrvat koji radi na američkom Princetonu, jednom od najprestižnijih sveučilišta na svijetu.

>> Škegro kaže da je privatizacija spasila Hrvatsku

Podsjetimo, Škegro je jučer pokušao braniti proces privatizacije, a u jednom je trenutku čak rekao da je ona spasila Hrvatsku.

Njegovo izlaganje revoltiralo je Kovača čiji vam komentar prenosimo u cijelosti:

"Posljednjih tjedana svjedoci smo teatralnih izvedbi svjedoka ispred istražnog povjerenstva koja nemaju nikakvu drugu funkciju nego da zaštite sudionike i interesne grupe koje oni štite. S druge strane, također smo svjedoci niza selektivnih pitanja od strane povjerenstva koja nemaju veze s esencijom i ciljem istražnog povjerenstva. Da, saznali smo zanimljive stvari o HDZ-u 90-ih, UDBA-i, ponovo o ustašama i partizanima, o ratu i političkim progonima pojedinaca, ali nismo saznali ništa o početku stvaranja političkog konstrukta zvanog Agrokor.

Svi koji se sjećaju pretvorbe i privatizacije isto tako mogu se sjetiti da su i druge zemlje Istočne Europe prošle kroz isti proces na puno transparentniji način. Češka i Slovačka imale su javno objavljene podatke na temelju kojih su nastale mnoge znanstvene studije koje pokazuju da je, unatoč puno većoj transparentnosti privatizacije, i kod njih ipak bio prisutan značajan aspekt korupcije i pogodovanja. Pokušajte onda samo aproksimirati razinu korupcije i pogodovanja u Hrvatskoj koja 25 godina nakon procesa privatizacije skriva podatke i ne objavljuje ih javno.

Što razvijene zemlje rješavaju preko statističkih analiza cijelog skupa podataka neposredno nakon privatizacije, mi rješavamo igrokazima četvrt stoljeća poslije. Ono za što istražnom povjerenstvu treba dvije godine da ispita svjedoke, dobrom znanstveniku treba dva mjeseca u analizi podataka. Dok svjedoci mogu ne govoriti istinu, podaci, nažalost ili na sreću, nikada ne lažu. Općenito, istražno povjerenstvo, kao i svaki politički proces, ima svoje dobre i loše strane, i nužno je sagledati pozitivnu i normativnu sliku svake stavke.

Loše strane povjerenstva

1. Selekcija - samo istražno povjerenstvo sastavljeno je od aktivnih političkih aktera od strane HDZ-a, SDP-a i ostalih latentnih stranaka koje su dovele Agrokor u ovu situaciju. Tako da ćemo teško vidjeti scenu u kojoj osoba sama reže granu na kojoj sjedi. Da bi se demokratski procesi ispoštovali – članovi bi trebali biti ortogonalni na sukobe interese, a to trenutno u Saboru zadovoljavaju samo nove, mlade stranke, koje sigurno neće dobiti primat u ovom procesu.

2. Kompetencije - većina članova istražnog povjerenstva cijeli su život bili članovi različitih političkih stranaka, a samim time i nedovoljno stručni za pojedine teme, pogotovo ekonomskog karaktera, jer između trčanja na političke skupove ne ostaje puno vremena za usavršavanje. Da bi se stvar rasvijetlila, potrebni su nezavisni stručnjaci koji poznaju bit problema.

3. Trajanje procesa – nismo dotaknuli ni vrh sante leda s privatizacijom Agrokora, a ovim tempom doći ćemo do današnje situacije Agrokora za nekih 100-tinjak godina.

4. Nesuočavanje s prošlošću – krenemo li još od toga da nismo zauzeli čvrst stav jesu li ustaše pozitivci ili negativci, dolazimo do osnovnog problema Hrvatske, a to je da se svi problemi guraju pod tepih dok hrpa ne postane toliko velika da eksplodira. Ako po riječima premijera Andreja Plenkovića ovaj HDZ nije onaj HDZ koji je napravio Agrokor, već rješava trenutni problem Agrokora, onda su u istražno povjerenstvo trebali postaviti osobe koje ne postavljaju irelevantna pitanja i zauzimaju defenzivan stav prema oporbi svaki put kada se postavljaju  škakljiva pitanja o privatizaciji i bivšim političkim akterima. Nije ni SDP bolji, a to ćete tek vidjeti za par tjedana na istražnom povjerenstvu kad odemo u malo bližu prošlost i kada se stvari budu ticale njihove stranke.

Dobre strane procesa

1. Dijalog - jedina dobra strana svega ovoga je što je konačno započeo dijalog oko korupcije u privatizaciji koju je još Račanova vlada obećala odraditi, a nije ispunila. No, iako je proteklo 25 godina, nikada nije kasno za demokratske procese.

2. Javna objava podataka? - nadam se da je ovo prvi korak pri javnoj objavi podataka o privatizaciji, ali to će tek vrijeme pokazati.

Koja je svrha istražnog povjerenstva?

U ovoj priči evidentno postoji zločin - nama nije trebalo ovo istražno povjerenstvo, niti nekakve studije da nam se dokaže da je privatizacija bila i ostala pod velom tajni, da su HDZ i SDP sustavno punili Godzillu zvanu Agrokor, da osim politike i druge “nezavisne”  institucije poput HNB-a i HANFA-e nisu odmogle u kriminalnom procesu, da smo mi direktno i indirektno financirali Agrokor preko državnih subvencija prikupljenih od naših poreza i da ćemo, kako stvari stoje, opet MI platiti trošak saniranja Agrokora. Ne samo mi, već naša djeca, unuci i praunuci jer smo zaduženi preko 90 % BDP-a. 

Postoji li kazna?

Na kraju dana pitamo se postoji li kazna za sve ovo? Ima li imalo pravde?

Prema Ustavu RH “svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama. Svi su pred zakonom jednaki”. Nekako mi se čini da između naših Ustavnih prava i stvarnosti postoji veliki nesklad. Dok god stare bakice i obitelji s djecom zbog 500 kn duga iseljavamo iz kuća, a lopovi hodaju slobodno državom, neće biti ni kazne, a ni pravde, jer kada bismo procesuirali sve aktere u ovom procesu, mislim da bi Remetinec bio premali. Sama veličina hobotnice jamči da se i proces neće realizirati jer bi to značilo radikalne promjene u našem društvu na što mi nismo spremni – povijest je to pokazala mnogo puta.

Istražno povjerenstvo za kriva pitanja

Gospodo draga, ako ne riješite ništa u narednih mjesec dana, zatvorite to istražno povjerenstvo i prestanite zavaravati narod različitim spin-offovima i riješite ELEMENTARNE probleme svakog građanina Republike Hrvatske. Svaki trenutak, dok gubimo vrijeme na ovom problemu, drugi ekonomski problemi se gomilaju. Hrvatska se nalazi uz bok Rumunjske i Bugarske i jedan mali korak dijeli nas od grčkog scenarija. Ako se uspio postići kvazikonsenzus oko ovog pitanja, onda sigurno možete napraviti konsenzus oko:

1. Zaduženosti RH od 90 % BDP-a – potreban nam je rast od minimalno 5 % BDP-a da bismo u narednih 10 godina smanjili zaduženost Hrvatske. To se ne može postići državnom potrošnjom, već poticanjem proizvodnje i rastom izvoza.

2. 25 godina proračunskog deficita – hitno treba smanjiti broj političkih podobnika u državnom sektoru za 10 % linearno i još 10 % nelinearno

3. 8 mlrd duga zdravstvu – iako vrlo inteligentni ljudi, doktori medicine nisu uvijek najbolji menadžeri, postoje osobe koje su školovane za health management i koje bismo trebali platiti po profesionalnim ugovorima, ali koje nisu vezane na političke cikluse. Nitko ne osporava talent pojedinih doktora, no njihovo postavljanje na istaknute menadžerske funkcije isto je kao da menadžer krene operirati.

4. Odlazak mladih – gosp. Škegro rekao je zanimljivu stvar danas na istražnom povjerenstvu da je grof Eltz uoči pada Vukovara rekao vezano za početak privatizacije: "Prodajte što možete i obnovite Vukovar." E pa, gosp. Škegro, moja obitelj i ja smo iz Vukovarsko-srijemske županije i ovo me vrijeđa na osobnoj razini. Prošećite se do Vukovara, Iloka i drugdje, pa pogledajte kako ljudi žive. Mladi koji se nisu iselili u inozemstvo trenutno konobare po Zagrebu ili provode vrijeme po birtijama. Vaša teza “Kako je privatizacija spasila Hrvatsku” dovela je do toga da proizvodnja i poljoprivreda u Slavoniji ne postoji ili je na koljenima. Nitko Vam ne osporava POTREBU privatizacije, ona je bila nužna, ali osporava način provedbe – vrijeme i mehanizme. Vrijeme - dok su jedni ginuli, drugi su se bogatili i mehanizme - političko podobnog kapitalizma.

U SAD-u je kapitalistički “zanat” građen stoljećima kroz darvinistički način opstanka na tržištu, dok je kod nas 90-ih kapital pao u ruke pojedinaca kao mana s neba. Kapital u krivim rukama je kao tempirana bomba za ekonomiju jer je to krivo plasiranje osnovnog resursa u proizvodnji. O “uspješnosti” privatizacije dovoljno vam govori činjenica da smo 90-ih od bivših socijalističkih zemalja bili drugi po BDP-u po glavi stanovnika, a sada smo skoro zadnji.

Političari dubokih džepova Hrvatsku su bacili na koljena s ortačkom privatizacijom, uhljebljivanjem podobnih i dijeljenjem ortačkih subvencija u poljoprivredi. Krivili ste rat 90-ih, prije toga su nam za sve bili krivi Srbi, a pitam vas sve – tko nam je danas kriv? Uspjeli ste narod okrenuti jedne protiv drugih. Radite podjele u društvu na lijeve i desne, tlačite neistomišljenike i osporavate temeljna ljudska prava. Uništen je hrvatski identitet. U društvu je napravljena toliko negativna slika da je zavladala teška apatija i netrpeljivost. Da, situacija nije takva kakvu su nam obećavali ili su nam lagali da jest, no to ne znači da trebamo odustati od boljeg sutra. Treba biti svjestan stvarne situacije u kojoj se nalazimo i poduzeti korake kako da izađemo iz nje.

Potrebna nam je katarza percepcije “što znači biti Hrvat”. Biti Hrvat ne znači držati ruku na srcu za vrijeme himne i onda uzimati od bližnjeg. Biti Hrvat znači živjeti u skladu sa Zakonom i ne biti slijep na nepravdu. Poduzmimo prvi korak.", napisao je Kovač za Index.