Foto: Luka Šangulin/Index
VUKOVARA se uglavnom svi sjete jednom godišnje - 18. studenog kad se obilježava sjećanje na najtužniji datum u novijoj hrvatskoj povijesti. Na dan kad je 18. studenog 1991., nakon višemjesečne borbe i opsade, Vukovar pao u ruke agresora.
>> "Grad, to ste vi": Vječne riječi Siniše Glavaševića i danas odzvanjaju Vukovarom
Posjetili smo Vukovar i razgovarali s njegovim stanovnicima koji su nam rekli kako je od velikih tvrtki ostalo još samo Borovo (koje se nalazi pred stečajem) i Vupik, koji je u sastavu Agrokora i ne zna se što ga čeka.
U Vukovaru je danas manje stanovnika nego zaposlenih prije rata
Vukovarski gradonačelnik Ivan Penava u više je navrata izrazio nezadovoljstvo odnosom države prema Vukovaru.
"Nakon 25 godina nečinjenja, država treba odlučiti hoće li Vukovar živjeti ili umrijeti. Prema popisu stanovništva iz 2011. u Vukovaru živi 27 683 osobe, što je manje od broja zaposlenih 1991. Posao je 2015. imalo 9216 osoba, što je 68 posto manje od 1991., a BDP u Vukovaru iznosi 4488 dolara, dok je u Hrvatskoj 11 044 dolara. U Vukovaru je danas manje stanovnika nego što je prije rata bilo zaposlenih, a BDP je niži za 52 posto nego prije 25 godina", upozorio je lani Penava.
Nedavno je pak upozorio da grad ostaje bez sve više mladih, a isto su nam potvrdili i stanovnici Vukovara.
Upoznali smo 21-godišnjeg Antonija, koji studira trgovinu na Vukovarskom veleučilištu. On je poprilično nezadovoljan situacijom u tom gradu i kaže nam da se većina njegovih prijatelja već odselila u Njemačku i Irsku.
"Nemamo gdje izaći, nemamo posla"
"Ovom gradu kronično nedostaje mladih ljudi, a mi koji tu živimo pak nemamo gdje izaći. Imamo samo jedan klub i kafiće. Posljednje dvije godine se odselilo jako puno mojih prijatelja. Ako ne budem našao posao, odselit ću se i ja", rekao nam je Antonio.
Razgovarali smo i s trojicom mladića od 25, 27 i 29 godina. Jedan od njih živi u Vukovaru, a ostala dvojica u mjestu Bogdanovci nedaleko od grada. Rekli su nam kako vlada velika nezaposlenost, a samo jedan od njih ima posao - vlasnik je cvjećarnice.
"Najgora stvar u ovom gradu je što nema posla, zato svi i odlaze. I moja sestra koja je završila faks se odselila s obitelji u Njemačku", kazao nam je jedan od njih, dok su ostala dvojica rekla da nemaju što više dodati. Situacija nije dobra i nema se tu, kazali su nam, što više pričati.
Odselila se u Rijeku
Pričali smo i s 30-godišnjom Ivanom, koja se lani također odselila iz Vukovara, ali je ostala unutar granica Hrvatske. Ivana se preselila u Rijeku jer joj ondje živi dečko i kaže kako je tamo život mnogo bolji nego u Vukovaru.
"U Rijeci su ljudi puno rasterećeniji, imaju manje briga, a više posla. Tamo ne pričaju puno o problemima. Osim mene iz Vukovara se odselilo i jako puno mojih prijatelja. Uglavnom su otišli u Njemačku. U Vukovaru nema posla pa ne možeš normalno ni funkcionirati. Da bi život ovdje bio bolji, potrebno je otvarati tvrtke, da ljudi imaju posao i da primaju plaće. Ovo je prekrasan grad, cijene nekretnina su jako pale. Možete već za 25 tisuća eura kupiti super kuću ili, recimo, neki dan sam u Borovu vidjela oglas za prodaju stana od 60 kvadrata, a koji košta samo 19 tisuća eura. I sad da netko ima dobar posao i plaću, može si priuštiti stan", rekla nam je Ivana.
Nju smo zatekli u kafiću s prijateljicom. Došla je u posjet rodnom Vukovaru, za koji kaže da ne pruža mogućnosti kao veliki gradovi.
"Svi novce troše u BiH i Srbiji jer je tamo jeftinije"
Njezina prijateljica Ružica nam je dodala kako problem stvara blizina BiH i Srbije jer većina Vukovaraca tamo ostavlja svoje novce, što je, kaže, i razumljivo s obzirom na cijene u Vukovaru.
"Svi idu tamo u šoping jer je puno jeftinije. Zapravo, čak je i u Osijeku sve jeftinije. Imamo skuplje grijanje nego što je u Zagrebu. Moja teta mjesečno plaća 1000 kuna račun za grijanje i to za stan od 40 kvadrata. Priključena je na gradsku toplanu. Da zaključimo, nema posla, a imamo skupe režije. Od velikih tvrtki su ostali Borovo i Vupik, a ljudi još rade u gradskom Komunalcu, Gradskoj upravi i državnim tvrtkama. Sve je manje privatnika koji pune budžet", rekla nam je Ružica.
Još uvijek prisutne podjele - u Borovom Naselju postoje hrvatski i srpski kafići
Pitali smo ih vladaju li još podjele u gradu pa su nam odgovorile potvrdno. Kažu kako se, pogotovo u Borovom Naselju, kafići još dijele na hrvatske i srpske.
"Zbog svega toga nije ni čudo da se iseljavaju cijele obitelji, ispisuju djecu iz škola i odlaze", rekle su nam Ivana i Ružica.
Sreli smo i Tamaru koja se doselila u Vukovar prije 17 godina i to iz Rusije.
"Da sam znala gdje dolazim, nikad se ne bih doselila. Ovdje nemam posla, a da mi nije zbog djeteta, sad bih se vratila u Rusiju. Ovdje 80 posto ljudi još uvijek živi u svojim glavama u ratu. Meni je suprug Srbin, a dijete nam ide u hrvatsku školu. Živimo u Hrvatskoj i logično mi je da ide u hrvatsku školu. No zato sam imala problema s upisivanjem u vrtić, nisu mi dali da ga upišem u hrvatski jer mu je tata Srbin, iako nam je hrvatski vrtić preko puta kuće.
Nikako ne uspijevam pronaći posao, na svakom razgovoru ti prvo postave pitanje jesi li katolkinja ili pravoslavka. Skoro su nam se svi prijatelji odselili u Njemačku, otišao je i moj suprug, a uskoro planiramo i sin i ja", rekla nam je Tamara, istaknuvši kako je izrazito nezadovoljna životom u Vukovaru.
in
Želite li momentalno primiti obavijest o svakom objavljenom članku vezanom uz Vukovar, instalirajte Index.me aplikaciju i pretplatite se besplatno na tag: Vukovar.
Index.me aplikaciju za android besplatno možete preuzeti na ovom linku, dok iPhone aplikaciju možete preuzeti ovdje.